Šuga (skabijes) – parazitska infekcija kože uzrokovana mikroskopskom grinjom Sarcoptes scabiei: kako prepoznati osip i kanaliće, razumjeti svrbež, spriječiti prijenos i provesti učinkovito liječenje.
Šuga, u medicini poznata kao skabijes, parazitska je infekcija kože koju uzrokuje mikroskopska grinja Sarcoptes scabiei var. hominis. Riječ je o sićušnom člankonošcu, nevidljivom golim okom, koji svoj životni ciklus provodi u gornjem sloju ljudske kože. Oplođena ženka buši tanke kanaliće u epidermi, gdje polaže jajašca i ostavlja svoj izmet. Upravo ti produkti grinje, a ne sam njezin ugriz, izazivaju snažnu alergijsku reakciju organizma koja se manifestira kao intenzivan svrbež i osip. Važno je naglasiti kako pojava šuge nema nikakve veze s osobnom higijenom; bolest može pogoditi bilo koga, bez obzira na dob, spol, rasu ili socioekonomski status. Procjenjuje se da od šuge godišnje oboli više od 400 milijuna ljudi, a Svjetska zdravstvena organizacija svrstala ju je na popis zanemarenih tropskih bolesti zbog nerazmjernog tereta koji nosi u siromašnijim zajednicama.
Izravan kontakt
Prijenos se gotovo isključivo događa izravnim i produljenim kontaktom kože na kožu sa zaraženom osobom, pri čemu je za prijenos grinje potrebno desetak do petnaest minuta bliskog kontakta. Kratki dodiri poput rukovanja ili zagrljaja obično nisu dovoljni za zarazu. Zbog toga se šuga lako širi unutar obitelji, među seksualnim partnerima te u kolektivima gdje ljudi borave u bliskom kontaktu, kao što su vrtići, škole, domovi za starije osobe, pa čak i bolnice. Iako rjeđe, zaraza je moguća i neizravnim putem, preko posteljine, odjeće ili ručnika koje je koristila zaražena osoba. Ta je vrsta prijenosa ipak značajnija kod težih oblika bolesti, gdje je broj grinja na koži iznimno velik.
Najdominantniji i najmučniji simptom šuge je intenzivan, gotovo neizdrživ svrbež, poznat i kao pruritus. Karakteristično je da se svrbež znatno pogoršava tijekom noći te nakon tuširanja ili kupanja u toploj vodi, što oboljelima često remeti san i utječe na kvalitetu života. Uz svrbež, na koži se javlja i osip koji može izgledati poput sitnih crvenih prištića, kvržica ili malenih mjehurića. Zbog neprestanog češanja, koža se oštećuje, stvaraju se ranice i kraste koje se mogu sekundarno inficirati bakterijama poput stafilokoka ili streptokoka, što dovodi do komplikacija kao što je impetigo.
Uočljiv znak su kanalići ili rovovi koje grinja buši ispod kože. Izgledaju kao tanke, blago uzdignute, sivkaste ili smećkaste vijugave linije, duge nekoliko milimetara, a najčešće se javljaju na tipičnim mjestima poput kože između prstiju, na zapešćima, laktovima, u pazusima, oko struka, na stražnjici i genitalijama. Kod dojenčadi i male djece, osip se može pojaviti i na licu, vlasištu, dlanovima i tabanima, što je kod odraslih rijetkost.
Različita lica bolesti
Iako većina ljudi razvije takozvanu klasičnu šugu, s prosječno deset do petnaest grinja na tijelu, postoje i drugi, teži oblici bolesti. Nodularna šuga češća je kod djece, a manifestira se kao pojava crvenkastosmeđih, svrbežnih čvorića, najčešće u području pazuha, prepona i genitalija. Ti čvorići predstavljaju izraženu upalnu reakciju i mogu potrajati tjednima ili čak mjesecima nakon liječenja. Najteži oblik je krustozna šuga, koja se javlja kod osoba s oslabljenim imunosustavom.
Liječenje se provodi lijekovima koji ubijaju grinje, poznatim kao skabicidi. Najčešće se propisuje krema koja se nanosi na cijelo tijelo od vrata naniže i ostavlja da djeluje preko noći, od osam do 14 sati, nakon čega se ispire. Apsolutno je ključno da se istovremeno liječe svi članovi kućanstva i bliski kontakti, bez obzira na to imaju li simptome ili ne, kako bi se prekinuo lanac zaraze.
Uz liječenje osoba, potrebno je provesti i dekontaminaciju okoline. Svu posteljinu, odjeću i ručnike koje su zaražene osobe koristile unutar tri dana prije početka liječenja treba oprati u perilici rublja na visokoj temperaturi (minimalno 60 °C) i osušiti u sušilici na vrućem zraku. Predmete koji se ne mogu prati, poput plišanih igračaka ili jastuka, treba zatvoriti u plastičnu vreću i ostaviti tako najmanje 72 sata, jer grinja izvan ljudskog tijela ne može preživjeti dulje od toga.
(Ida Balog)
