Studija detaljno analizira kako kombinacija okolišnih kemikalija, uključujući PFAS i PCB spojeve, može utjecati na imunološki sustav i zdravlje središnjeg živčanog sustava te pridonijeti razvoju kroničnih neuroloških bolesti.
Izloženost tzv. „vječnim kemikalijama“ mogla bi biti povezana s većim rizikom od razvoja multiple skleroze (MS), upozorava novo istraživanje provedeno u Švedskoj. Znanstvenici ističu da bi ovaj čimbenik mogao djelomično objasniti zašto se u posljednjih 30 godina učestalost MS-a globalno povećala za oko 26%, dok se u nekim zemljama broj oboljelih od 1990. godine više nego udvostručio.
Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava za koju ne postoji jedan jasan uzrok, niti lijek koji bi je u potpunosti izliječio. Dosadašnja istraživanja povezivala su MS s određenim genetskim varijacijama i okolišnim čimbenicima, poput infekcije Epstein–Barr virusom. Međutim, nova studija sugerira da bi ulogu mogle imati i kemikalije kojima smo svakodnevno izloženi.
Nevidljiva prijetnja iz svakodnevice
Riječ je o per- i polifluoroalkilnim tvarima (PFAS), široj javnosti poznatima kao „vječne kemikalije“, jer se izuzetno sporo razgrađuju u okolišu i mogu se nakupljati u ljudskom organizmu. Istraživači su analizirali uzorke krvi 907 osoba kojima je nedavno dijagnosticirana multipla skleroza te 907 zdravih ispitanika. U krvi su mjerene koncentracije 24 PFAS spoja, kao i sedam nusproizvoda drugih postojanih kemikalija – polikloriranih bifenila (PCB).
Rezultati su pokazali da su osobe s višim koncentracijama ovih kemikalija u krvi imale značajno veći rizik od razvoja MS-a. Posebno se istaknulo da kombinacije više PFAS spojeva i njihovih nusproizvoda nose veći rizik nego izloženost pojedinačnoj kemikaliji. Znanstvenici ovu pojavu nazivaju „toksičnom sinergijom“, na koju se upozorava već godinama.
– Naši rezultati pokazuju da pri procjeni učinaka PFAS-a i drugih kemikalija na ljudsko zdravlje moramo uzeti u obzir mješavine tvari, a ne samo pojedinačne spojeve, jer su ljudi u stvarnom životu istodobno izloženi brojnim kemikalijama – istaknula je prva autorica studije Aina Vaivade sa Sveučilišta u Uppsali.
Gdje se sve nalaze PFAS kemikalije?
PFAS kemikalije koriste se još od sredine 20. stoljeća u brojnim proizvodima: neljepljivom posuđu, tkaninama otpornima na mrlje, pjenama za gašenje požara, ali i kozmetici. Danas se mogu pronaći gotovo posvuda – u vodi, hrani, pićima, ali i u ljudskom tijelu, uključujući crijeva, krv pa čak i mozak. Neke od njih mogu prodrijeti i kroz kožu, primjerice putem kozmetičkih proizvoda.
Dodatni razlog za zabrinutost jest sve veći broj studija koje povezuju određene PFAS spojeve s negativnim zdravstvenim učincima. Od više od 12.000 proizvedenih PFAS kemikalija, samo su dvije – PFOA i PFOS – jasno povezane s razvojem raka i urođenim manama. Iako su u mnogim zemljama povučene iz proizvodnje, zbog svoje postojanosti i danas predstavljaju prijetnju zdravlju.
PFOS i PCB spojevi pod posebnim povećalom
U ovoj studiji posebno se istaknuo PFOS, kao i dva PCB nusproizvoda (4-OH-CB187 i 3-OH-CB153). Osobe s najvišim razinama ovih tvari imale su približno dvostruko veći rizik od dijagnoze multiple skleroze u usporedbi s onima s najnižim koncentracijama.
Znanstvenici objašnjavaju da PFOS i hidroksilirani PCB-i mogu prijeći krvno-moždanu barijeru te potencijalno utjecati na imunološke stanice u središnjem živčanom sustavu. Ako pritom izazovu oksidativni stres, mogli bi oslabiti prirodne antioksidativne mehanizme u mozgu, što bi moglo pridonijeti simptomima MS-a poput slabosti mišića, utrnulosti i poremećaja vida.
Kada se genetika i okoliš susretnu
Zanimljivo je i otkriće da su osobe s genskom varijantom koja je inače povezana s nižim rizikom od MS-a imale znatno veći rizik ako su bile izložene višim razinama PFOS-a. Kod njih se, s porastom izloženosti, rizik od razvoja bolesti povećavao i više od četiri puta.
– Ovi rezultati upućuju na složenu interakciju između genetske predispozicije i okolišnih čimbenika. Razumijevanje načina na koji okolišni zagađivači djeluju zajedno s nasljednim čimbenicima moglo bi donijeti nova saznanja o nastanku multiple skleroze, ali i drugih bolesti – naglašava voditelj istraživanja Kim Kultima. Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Environment International.
(Ordinacija.hr)
