Barrettov jednjak ozbiljno je stanje koje nastaje kao posljedica dugotrajnog vraćanja želučane kiseline, a smatra se glavnim čimbenikom rizika za razvoj adenokarcinoma jednjaka. Iako zvuči alarmantno, redovitim praćenjem i liječenjem rizik se može značajno smanjiti.
Barrettov jednjak je stanje kod kojeg dolazi do promjene stanica u sluznici donjeg dijela jednjaka, cijevi koja spaja usta i želudac. Zbog dugotrajne iritacije, najčešće uzrokovane kroničnim refluksom želučane kiseline (GERB), normalne pločaste stanice jednjaka zamjenjuju se stanicama koje su inače tipične za unutrašnjost crijeva. Taj se proces naziva intestinalna metaplazija. Iako same po sebi ove nove stanice nisu kancerogene, one su otpornije na kiselinu, ali i nestabilnije, zbog čega se Barrettov jednjak klasificira kao prekancerozno stanje. To znači da osobe s ovim stanjem imaju povećan rizik od razvoja rijetkog, ali često smrtonosnog raka poznatog kao adenokarcinom jednjaka.
Česta i jaka žgaravica
Jedna od najpodmuklijih karakteristika Barrettovog jednjaka jest da on sam po sebi ne uzrokuje nikakve specifične simptome. Problemi koje pacijenti osjećaju, poput česte i jake žgaravice, vraćanja kiselog sadržaja u usta, boli u prsima ili poteškoća s gutanjem, zapravo su simptomi temeljnog uzroka, gastroezofagealne refluksne bolesti. Zabrinjavajuća je činjenica da značajan broj ljudi, prema nekim procjenama i do pedeset posto, ima takozvani “tihi refluks” i ne osjeća klasične simptome, zbog čega nisu ni svjesni da se u njihovom jednjaku odvijaju opasne promjene. Stoga je ključno ne ignorirati čak ni blage, ali dugotrajne probavne smetnje.
Stanje se dva do tri puta češće javlja kod muškaraca nego kod žena, a rizik značajno raste nakon pedesete godine života. Najvažniji faktor je dugogodišnji i slabo kontrolirani GERB.
Iako se ne može sa sigurnošću predvidjeti tko će razviti Barrettov jednjak, poznati su ključni čimbenici rizika. Stanje se dva do tri puta češće javlja kod muškaraca nego kod žena, a rizik značajno raste nakon pedesete godine života. Najvažniji faktor je dugogodišnji i slabo kontrolirani GERB. Dodatni rizici uključuju prekomjernu tjelesnu težinu, osobito nakupljanje masnog tkiva u području trbuha, pušenje te obiteljsku povijest Barrettovog jednjaka ili raka jednjaka kod bliskih srodnika. Smatra se da kombinacija više ovih čimbenika znatno povećava vjerojatnost razvoja bolesti.
Za konačnu potvrdu dijagnoze nužno je uzeti male uzorke tkiva (biopsiju) s promijenjenih područja. Patolog zatim pod mikroskopom analizira te uzorke kako bi potvrdio prisutnost crijevnih stanica i, što je najvažnije, procijenio stupanj staničnih abnormalnosti, odnosno displazije.
Jedini pouzdan način za dijagnosticiranje Barrettovog jednjaka je endoskopski pregled, poznat i kao gastroskopija. Tijekom ovog postupka, liječnik kroz usta uvodi tanku, savitljivu cijev s kamerom na vrhu kako bi detaljno pregledao sluznicu jednjaka. Dok zdravo tkivo izgleda blijedo i sjajno, područje zahvaćeno Barrettovim jednjakom tipično je crvene, baršunaste teksture. Za konačnu potvrdu dijagnoze nužno je uzeti male uzorke tkiva (biopsiju) s promijenjenih područja. Patolog zatim pod mikroskopom analizira te uzorke kako bi potvrdio prisutnost crijevnih stanica i, što je najvažnije, procijenio stupanj staničnih abnormalnosti, odnosno displazije.
Liječenje i praćenje ovise o stupnju promjena
Pristup liječenju i upravljanju Barrettovim jednjakom ovisi o nalazu biopsije, točnije o tome postoji li displazija i kojeg je stupnja. Ako biopsija ne pokaže prekancerozne promjene (nema displazije), glavni cilj je stroga kontrola refluksa kiseline. To se postiže lijekovima, najčešće inhibitorima protonske pumpe koji smanjuju proizvodnju želučane kiseline, te promjenama životnih navika poput gubitka težine, prestanka pušenja i izbjegavanja hrane koja potiče refluks. Pacijenti s ovakvim nalazom moraju ići na redovite kontrolne endoskopije, obično svakih tri do pet godina. Ako se utvrdi displazija niskog stupnja, kontrole su češće, a liječnik može preporučiti i endoskopske postupke za uklanjanje abnormalnog tkiva, kao što je radiofrekventna ablacija, koja koristi toplinsku energiju za uništavanje bolesnih stanica, ili krioterapija, koja ih zamrzava.
U vrlo rijetkim i uznapredovalim slučajevima, kada druge metode nisu uspjele ili ako je već prisutan rak, može biti potrebna i kirurška operacija uklanjanja dijela jednjaka. Važno je naglasiti da je rizik od progresije u rak relativno nizak, procjenjuje se na manje od jedan posto godišnje za pacijente bez displazije.
Kod displazije visokog stupnja, koja se smatra izravnim predstadijem raka, uklanjanje promijenjenog tkiva je obavezno. Uz već spomenute metode, koristi se i endoskopska mukozna resekcija, kojom se endoskopski izrezuju dijelovi sluznice. U vrlo rijetkim i uznapredovalim slučajevima, kada druge metode nisu uspjele ili ako je već prisutan rak, može biti potrebna i kirurška operacija uklanjanja dijela jednjaka. Važno je naglasiti da je rizik od progresije u rak relativno nizak, procjenjuje se na manje od jedan posto godišnje za pacijente bez displazije. Međutim, upravo zbog tog rizika, redovito endoskopsko praćenje ključno je za rano otkrivanje promjena i uspješno liječenje, čime se prognoza značajno poboljšava i sprječava razvoj jedne od najopasnijih vrsta karcinoma. ( Ordinacija.hr )
