Aritmija, odnosno nepravilan rad srca, stanje je koje pogađa milijune ljudi, a dok je ponekad bezopasna, u nekim slučajevima može biti uvod u po život opasna stanja poput moždanog udara. Prepoznavanje simptoma prvi je i najvažniji korak u zaštiti zdravlja.
Osjećaj da vam srce “leprša”, preskače ili snažno lupa može biti znak aritmije, poremećaja srčanog ritma koji nastaje kada električni impulsi zaduženi za otkucaje ne funkcioniraju ispravno. Dok normalno srce u mirovanju kuca između 60 i 100 puta u minuti, kod aritmije ono može biti prebrzo (tahikardija), presporo (bradikardija) ili nepravilno. Iako su neki oblici bezopasni, ključno je prepoznati simptome poput palpitacija, vrtoglavice, kratkoće daha, boli u prsima i kroničnog umora. Posebno je opasno što neki oblici aritmije mogu biti “tihi”; procjenjuje se da do 30% pacijenata s najčešćom, fibrilacijom atrija, nema simptome pa se stanje otkriva slučajno.
Neliječene aritmije mogu oslabiti srčani mišić
Opasnost aritmije leži u njezinim potencijalnim posljedicama. Kod fibrilacije atrija, zbog kaotičnih otkucaja u gornjim srčanim komorama može doći do stvaranja krvnih ugrušaka. Ako takav ugrušak krene prema mozgu, uzrokuje moždani udar, a statistike pokazuju da osobe s tim stanjem imaju čak pet puta veći rizik. Dugotrajne i neliječene aritmije mogu postupno oslabiti srčani mišić i dovesti do zatajenja srca. Najveći rizik ipak nose ventrikularne aritmije, poput ventrikularne fibrilacije, koje uzrokuju treperenje donjih komora umjesto pumpanja krvi, što dovodi do iznenadnog srčanog zastoja i smrti unutar nekoliko minuta ako se hitno ne intervenira.
Okidači mogu biti i životne navike: pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola ili kofeina te kronični stres. Rizik se značajno povećava s godinama, osobito nakon 65. godine
Uzroci nepravilnog srčanog ritma su brojni, a često su povezani s postojećim stanjima poput visokog krvnog tlaka, koronarne bolesti srca, preboljelog infarkta, bolesti zalistaka ili poremećaja rada štitnjače. Značajnu ulogu igra i apneja u spavanju, stanje koje opterećuje srce. S druge strane, okidači mogu biti i životne navike: pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola ili kofeina te kronični stres. Rizik se značajno povećava s godinama, osobito nakon 65. godine, a u nekim slučajevima postoji i nasljedna sklonost.
Terapija uključuje promjene životnih navika, lijekove za kontrolu ritma i sprječavanje ugrušaka ili kardioverziju, postupak “resetiranja” srca. Vodeća metoda za trajno rješenje postala je kateterska ablacija, minimalno invazivan zahvat kojim se uništava tkivo odgovorno za problem
Dijagnostika počinje elektrokardiogramom (EKG), no ključan je Holter EKG, uređaj koji prati ritam 24 sata ili dulje. Pristup liječenju danas je izrazito personaliziran i obuhvaća širok spektar opcija. Terapija uključuje promjene životnih navika, lijekove za kontrolu ritma i sprječavanje ugrušaka ili kardioverziju, postupak “resetiranja” srca. Vodeća metoda za trajno rješenje postala je kateterska ablacija, minimalno invazivan zahvat kojim se uništava tkivo odgovorno za problem. Za pacijente s presporim radom srca rješenje je ugradnja elektrostimulatora (pacemakera), a onima s rizikom od opasnih aritmija ugrađuje se kardioverter-defibrilator (ICD), uređaj koji automatski isporučuje spasonosni šok. ( Ordinacija.hr )
