Promuklost koja traje duže od nekoliko tjedana jasan je znak za uzbunu i pregled kod specijalista. Iako se mnogi problemi rješavaju terapijom, ponekad je operacija jedini put do oporavka glasa, a donosimo sve što trebate znati o samom zahvatu i ključnom postoperativnom periodu.
Gotovo da nema osobe koja nije iskusila privremenu promuklost, no kada hrapav ili oslabljen glas postane svakodnevica i traje duže od dva do četiri tjedna, vrijeme je za posjet otorinolaringologu. Iako se uzroci mogu kretati od bezazlenih upala do ozbiljnijih stanja, najčešće se radi o fizičkim promjenama na glasnicama koje zahtijevaju kirurško liječenje. Kandidati za operaciju su prvenstveno osobe s benignim izraslinama, poput polipa, čvorića (nodula) ili cista, koje najčešće nastaju kao posljedica prenaprezanja ili nepravilne upotrebe glasa. U ovu skupinu spadaju i glasovni profesionalci poput pjevača, glumaca, učitelja i spikera, kojima i najmanja promjena na glasnicama može ugroziti karijeru. Dugogodišnji pušači često razvijaju Reinkeov edem, stanje u kojem se glasnice pune tekućinom, što rezultira karakterističnim dubokim i grubim glasom, a koje se također uspješno rješava operativnim putem.
Paraliza glasnica
Drugu veliku skupinu pacijenata čine oni s paralizom ili parezom jedne (unilateralna) ili obje glasnice. Do ovog stanja dolazi zbog oštećenja živca koji kontrolira mišiće grkljana, najčešće kao posljedica operacije štitnjače, traume vrata, virusne infekcije ili neuroloških bolesti, iako u nekim slučajevima uzrok ostaje nepoznat. Simptomi uključuju izrazito slab, “prozračan” i šaptav glas, nemogućnost glasnog govora, umor pri govoru te probleme s gutanjem koji mogu dovesti do opasne aspiracije, odnosno udisanja hrane ili tekućine u pluća. Operacija je nužna i u slučajevima kada se na glasnicama uoče sumnjive promjene, poput leukoplakije (bijelih mrlja) ili drugih lezija, kako bi se biopsijom utvrdila njihova priroda i isključila mogućnost maligniteta. Pravovremena dijagnoza, koja uključuje pregled kamerom (laringoskopiju) i analizu titranja glasnica (stroboskopiju), ključna je za odabir odgovarajuće metode liječenja.
Operacija je nužna i u slučajevima kada se na glasnicama uoče sumnjive promjene, poput leukoplakije (bijelih mrlja) ili drugih lezija, kako bi se biopsijom utvrdila njihova priroda i isključila mogućnost maligniteta
Za uklanjanje lezija poput polipa, čvorića i cista najčešće se izvodi fonokirurški zahvat poznat kao mikrolaringoskopija. Izvodi se u općoj anesteziji, traje između 30 i 90 minuta, a kirurg glasnicama pristupa kroz usta pomoću laringoskopa, što znači da nema vanjskih rezova na vratu. Uz pomoć operacijskog mikroskopa i preciznih mikrokirurških instrumenata ili lasera, uklanja se isključivo patološko tkivo, dok se zdrava struktura glasnice maksimalno čuva. Cilj je očuvati slojevitu građu glasnice, posebice njezin vibrirajući pokrov, kako bi se osigurala najbolja moguća kvaliteta glasa nakon oporavka. Većina pacijenata otpušta se na kućnu njegu isti dan.
Cilj je očuvati slojevitu građu glasnice, posebice njezin vibrirajući pokrov, kako bi se osigurala najbolja moguća kvaliteta glasa nakon oporavka.
Kada je riječ o paralizi glasnica, primjenjuju se drugačiji kirurški pristupi. Najčešći zahvat je tireoplastika, odnosno laringoplastika, pri kojoj se kroz mali rez na vratu u štitnu hrskavicu umeće implantat (od silikona, Gore-Texa ili drugog materijala). On paraliziranu glasnicu mehanički pomiče prema sredini, omogućujući zdravoj glasnici da s njom ostvari kontakt i proizvede zvuk. Alternativa je injekcijska laringoplastika, postupak kojim se u oslabljenu glasnicu ubrizgavaju “punjači” poput vlastitog masnog tkiva, hijaluronske kiseline ili drugih odobrenih supstanci. Time se povećava volumen glasnice i poboljšava njezino zatvaranje, što rezultira jačim i čišćim glasom. Ovaj se postupak ponekad može izvesti i u lokalnoj anesteziji, a može služiti kao privremeno ili trajno rješenje, ovisno o stanju pacijenta.
Najvažnija uputa koje se pacijent mora strogo pridržavati jest potpuna glasovna pošteda, odnosno apsolutna šutnja, koja obično traje od tri do sedam dana.
Šutnja i stroga disciplina nakon operacije
Koliko god operacija bila uspješna, konačni ishod najviše ovisi o postoperativnom oporavku. Najvažnija uputa koje se pacijent mora strogo pridržavati jest potpuna glasovna pošteda, odnosno apsolutna šutnja, koja obično traje od tri do sedam dana. To podrazumijeva izbjegavanje bilo kakvog govora, a strogo je zabranjeno i šaptanje jer ono dodatno napreže operirane glasnice. Komunikacija se u tom periodu odvija pisanim putem. Nakon perioda šutnje, glas se uvodi postupno, uz izbjegavanje vikanja, pjevanja i dugih razgovora. Neophodna je i pojačana hidracija organizma, odnosno unos veće količine vode kako bi sluznica grla bila vlažna. Preporučuje se izbjegavanje kofeina, alkohola i začinjene hrane koji mogu potaknuti želučani refluks i iritirati osjetljivo područje. Prestanak pušenja je apsolutni imperativ za uspješno cijeljenje.
Očekivanja i mogući rizici
Normalno je da pacijent nakon zahvata nekoliko dana osjeća blagu grlobolju ili nelagodu pri gutanju. Važno je znati da glas neposredno nakon operacije i perioda šutnje može zvučati lošije nego prije zbog otekline, a stabilizacija i postizanje konačne kvalitete glasa mogu potrajati i do nekoliko tjedana. Sastavni dio liječenja često je i logopedska terapija, koja pomaže pacijentu da usvoji pravilne govorne navike i spriječi ponovni nastanak problema. Iako su komplikacije poput infekcije, krvarenja ili stvaranja ožiljaka na glasnicama rijetke, važno je odabrati iskusnog fonokirurga. Uz pravilno izveden zahvat i discipliniran oporavak, većina pacijenata može očekivati značajno poboljšanje ili potpuni povratak čistog i stabilnog glasa. ( Ordinacija.hr )
