Preeklampsija je ozbiljan poremećaj koji pogađa do osam posto trudnoća, a može imati fatalne posljedice za majku i dijete. Iako se često razvija bez očitih simptoma, ključno je prepoznati suptilne znakove upozorenja i redovito odlaziti na preglede.
Preeklampsija je jedno od najozbiljnijih stanja koje se može javiti isključivo tijekom trudnoće ili neposredno nakon poroda, a obično se razvija nakon dvadesetog tjedna kod žena koje su prethodno imale normalan krvni tlak. Stručnjaci vjeruju da uzrok leži u nepravilnom razvoju krvnih žila u posteljici, što ometa protok krvi prema djetetu i u majčin krvotok otpušta tvari koje oštećuju organe. Ono što ovo stanje čini posebno opasnim jest njegova “tiha” priroda. Mnoge žene se osjećaju dobro i nemaju izražene tegobe, zbog čega se preeklampsija često naziva tihim ubojicom. Upravo zato su redoviti prenatalni pregledi od presudne važnosti za pravovremeno otkrivanje i liječenje.
Prvi znakovi
Dva su ključna dijagnostička znaka na koja liječnici obraćaju posebnu pozornost na svakom pregledu. Prvi je povišen krvni tlak, definiran kao vrijednost od 140/90 mmHg ili viša, izmjerena u dva navrata s razmakom od najmanje četiri sata. Drugi znak je proteinurija, odnosno prisutnost bjelančevina u mokraći, što upućuje na oštećenje bubrega. Budući da povišen tlak najčešće ne uzrokuje nikakve simptome, trudnice ga ne mogu osjetiti. Zato je iznimno važno ne propuštati zakazane preglede na kojima se ovi parametri rutinski provjeravaju, jer su oni često prvi i jedini rani pokazatelji da se razvija ozbiljan problem.
Jedan od najupečatljivijih je naglo i izraženo oticanje (edem), osobito ako se javi na licu, oko očiju ili na rukama. Dok je oticanje nogu uobičajeno, iznenadna pojava natečenosti na drugim dijelovima tijela znak je za uzbunu
Iako se prvi znaci često otkrivaju u liječničkoj ordinaciji, postoje i simptomi koje trudnica može sama primijetiti i na koje mora odmah reagirati. Jedan od najupečatljivijih je naglo i izraženo oticanje (edem), osobito ako se javi na licu, oko očiju ili na rukama. Dok je oticanje nogu uobičajeno, iznenadna pojava natečenosti na drugim dijelovima tijela znak je za uzbunu. Ostali alarmantni simptomi uključuju jaku i upornu glavobolju koja ne popušta na uobičajene analgetike, smetnje s vidom poput zamagljenja, bljeskova svjetlosti ili povećane osjetljivosti, te bol u gornjem dijelu trbuha, obično ispod desnog rebrenog luka, što može ukazivati na probleme s jetrom. Nagli porast tjelesne težine od dva do tri kilograma u tjedan dana, kao i pojava mučnine i povraćanja u drugoj polovici trudnoće, također zahtijevaju hitnu liječničku konzultaciju.
Za dijete, preeklampsija nosi rizik od zastoja u rastu jer posteljica ne dobiva dovoljno krvi, kisika i hranjivih tvari.
Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, preeklampsija može brzo napredovati i dovesti do po život opasnih komplikacija za majku i dijete. Jedna od najtežih je eklampsija, stanje u kojem trudnica doživljava konvulzije slične epileptičnom napadaju, što može uzrokovati trajno oštećenje mozga ili smrt. Druga ozbiljna komplikacija je HELLP sindrom, koji obuhvaća razaranje crvenih krvnih stanica, povišene jetrene enzime i nizak broj trombocita, a smrtnost kod ovog sindroma iznosi i do dvadeset pet posto. Za dijete, preeklampsija nosi rizik od zastoja u rastu jer posteljica ne dobiva dovoljno krvi, kisika i hranjivih tvari. Često je jedino rješenje prijevremeni porod, što sa sobom nosi rizike povezane s nedonoščadi, a u najtežim slučajevima može doći i do abrupcije posteljice ili smrti djeteta.
Tko je u najvećem riziku i kako se stanje liječi?
Iako se preeklampsija može razviti kod bilo koje trudnice, određene skupine imaju povišen rizik. To uključuje žene u prvoj trudnoći, one koje nose višeplodnu trudnoću (blizanci, trojke), trudnice mlađe od dvadeset ili starije od trideset pet godina, te one koje su imale preeklampsiju u prethodnoj trudnoći. Rizik je također veći kod žena koje od ranije imaju kronični visoki tlak, bolest bubrega, dijabetes ili autoimune bolesti poput lupusa.
Jedini stvarni “lijek” za preeklampsiju jest porod djeteta i posteljice. Odluka o porodu ovisi o težini stanja i gestacijskoj dobi djeteta. Ako je trudnoća blizu termina, odnosno nakon trideset sedmog tjedna, liječnici će najčešće preporučiti indukciju poroda ili carski rez. Ako se teška preeklampsija razvije ranije, cilj je što duže održati trudnoću kako bi se djetetu dala prilika za razvoj. U tom slučaju trudnica se hospitalizira radi strogog nadzora. Iako se simptomi u većini slučajeva povlače unutar nekoliko dana ili tjedana nakon poroda, važno je znati da se preeklampsija može pojaviti i u postpartalnom razdoblju, zbog čega je nužan oprez i praćenje i nakon dolaska djeteta na svijet. ( Ordinacija.hr )
