Simptomi poput kratkog daha, umora i oticanja nogu često se zanemaruju, ali pravovremena dijagnoza može spasiti život.
Plućna hipertenzija (PH) je ozbiljna bolest koja se razvija kada je krvni tlak u plućnim arterijama povišen. Te arterije prenose krv iz srca u pluća, a kada je protok otežan, desna strana srca mora raditi puno jače. Dugoročno, to može uzrokovati zadebljanje srčanog mišića, širenje desne klijetke i na kraju zatajenje srca. Iako je bolest rijetko prepoznata u ranoj fazi, procjenjuje se da zahvaća oko 1 od 100 ljudi širom svijeta, najčešće starije od 65 godina, ali i mlađe odrasle, pa čak i djecu.
Plućna hipertenzija je progresivna bolest, odnosno s vremenom se pogoršava, i može biti opasna po život. Pravovremena dijagnoza i liječenje mogu značajno usporiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života.
Kako se bolest manifestira?
Jedan od najvećih izazova kod plućne hipertenzije jest da simptomi dugo mogu biti suptilni i lako ih se pripisuje umoru ili stresu. U početku se najčešće javlja kratkoća daha pri tjelesnom naporu, poput hodanja ili penjanja uz stepenice. S vremenom se otežano disanje može pojaviti i u mirovanju.
Osim toga, mogu se javiti pritisak ili bol u prsima, ubrzan puls ili lupanje srca, osjećaj umora i slabosti, vrtoglavica ili nesvjestica. Kod nekih ljudi dolazi do oticanja gležnjeva, nogu ili trbuha, a promjene u boji kože – plavičasta ili sivkasta nijansa – mogu biti znak smanjenog dotoka kisika.
Zbog toga što ovi simptomi mogu biti prisutni i kod drugih bolesti, vrlo je važno konzultirati se s liječnikom. Pravovremena dijagnoza može spriječiti ozbiljne komplikacije.
Što uzrokuje plućnu hipertenziju?
Uzrok plućne hipertenzije ovisi o obliku bolesti. Najčešće se radi o komplikaciji drugih zdravstvenih stanja, ali postoje i nasljedni i idiopatski oblici.
Plućna arterijska hipertenzija (PAH) nastaje kada su arterije u plućima oštećene, zadebljane ili ukočene. Može biti idiopatska (nepoznatog uzroka), nasljedna, posljedica lijekova ili droga, urođene srčane mane ili sustavnih bolesti poput lupusa, sklerodermije i ciroze.
Drugi oblik nastaje kao posljedica bolesti lijeve strane srca. Kada lijeva klijetka ili srčani zalisci ne rade pravilno, krv se nakuplja u plućima, što s vremenom povećava tlak u plućnim arterijama.
Plućna hipertenzija se također može razviti zbog kroničnih plućnih bolesti, uključujući KOPB, plućnu fibrozu ili apneju u snu. Dugotrajni boravak na velikim nadmorskim visinama također može povećati rizik.
Ponekad je uzrok začepljenje plućnih arterija – na primjer krvni ugrušci ili tumori. Postoji i skupina uzroka koja se povezuje s drugim kroničnim bolestima, poput poremećaja krvi, bubrežnih bolesti, metaboličkih poremećaja ili upalnih stanja.
Posebnu ulogu ima Eisenmengerov sindrom, dugotrajna komplikacija neliječene urođene srčane mane. Kod ove bolesti dolazi do miješanja oksigenirane i neoksigenirane krvi, što s vremenom povećava tlak u plućnim arterijama i izaziva plućnu hipertenziju.
Tko je najviše ugrožen?
Plućna hipertenzija se najčešće javlja kod odraslih osoba između 30. i 60. godine, ali može zahvatiti i djecu ili mlađe odrasle. Rizik se povećava kod ljudi s obiteljskom poviješću bolesti, osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, pušača, osoba izloženih azbestu ili onih koji uzimaju određene lijekove ili droge. Urođene srčane mane i boravak na velikim nadmorskim visinama također su faktori rizika.
Komplikacije koje može izazvati PH
Ako se ne liječi, plućna hipertenzija može uzrokovati ozbiljne posljedice. Desna strana srca postaje preopterećena i širi se, što vodi do zatajenja desne klijetke. Povećava se rizik od krvnih ugrušaka, nepravilnih otkucaja srca (aritmija) te krvarenja u plućima. Za trudnice, PH može biti posebno opasna i za majku i za dijete.
Kako se dijagnosticira?
Dijagnoza plućne hipertenzije zahtijeva detaljan pregled i specijalističke pretrage. Liječnik može mjeriti krvni tlak i razinu kisika u krvi, pregledati srce i pluća stetoskopom te pratiti oticanje nogu i trbuha.
Specijalističke pretrage uključuju ehokardiografiju, kateterizaciju srca, CT i RTG pluća, test hodanja od šest minuta te VQ scintigrafiju. Ovi testovi pomažu liječnicima da odrede uzrok bolesti i odaberu najbolji način liječenja.
Liječenje i život s plućnom hipertenzijom
Iako se plućna hipertenzija ne može u potpunosti izliječiti, pravilnim liječenjem simptomi se mogu ublažiti, napredovanje bolesti usporiti i poboljšati kvaliteta života.
Lijekovi poznati kao vazodilatatori pomažu opustiti plućne arterije, olakšati protok krvi i smanjiti opterećenje srca. Terapija kisikom, kirurški zahvati za uklanjanje ugrušaka ili zadebljanja arterija te liječenje osnovne bolesti također mogu biti dio plana liječenja. U težim slučajevima opcija je transplantacija pluća.
Život s PH zahtijeva prilagodbe:
- Pravilna prehrana sa smanjenim unosom soli
- Sigurna tjelesna aktivnost prema preporukama liječnika
- Redovito praćenje lijekova i konzultacije s liječnikom
- Posebna pažnja u trudnoći i planiranju iste
- Priprema hitnog paketa za eventualne komplikacije
- Cijepljenje protiv gripe, pneumonije i drugih respiratornih infekcija
Pravovremena dijagnoza i liječenje značajno poboljšavaju prognozu. Iako je riječ o progresivnoj bolesti, mnogi pacijenti uz adekvatnu terapiju mogu živjeti aktivan i kvalitetan život.
(Ordinacija.hr)
