Imunoterapija je donijela preokret u liječenju raka, dramatično produžujući živote pacijenata. Međutim, nova saznanja otkrivaju da ista terapija koja osnažuje imunitet za borbu protiv tumora kod nekih pacijenata može izazvati ozbiljne kardiovaskularne probleme.
Imunoterapija je u posljednjem desetljeću postala jedan od stupova onkološkog liječenja i istinska revolucija koja je promijenila sudbinu tisuća pacijenata s metastatskim oblicima raka. Za razliku od kemoterapije, koja izravno napada stanice koje se brzo dijele, imunoterapija djeluje sofisticiranije: ona oslobađa “kočnice” s našeg vlastitog imunološkog sustava, omogućujući mu da prepozna i uništi tumorske stanice. Rezultati su nerijetko spektakularni. Primjerice, petogodišnje preživljenje za metastatski melanom, koje je nekoć iznosilo manje od 16 posto, danas je zahvaljujući imunoterapiji naraslo na impresivnih 35 posto. Lijekovi poznati kao inhibitori imunoloških kontrolnih točaka (ICI), poput onih koji ciljaju proteine PD-1, PD-L1 i CTLA-4, postižu dugotrajne remisije kod pacijenata koji prije deset godina ne bi imali gotovo nikakve izglede. No, ova moćna strategija ima i svoju drugu, mračniju stranu koja zahtijeva izniman oprez.
Kako iskoristiti golemu snagu imuniteta protiv raka
Osnaženi imunološki sustav, jednom kad je “pušten s lanca”, ponekad ne razlikuje zdravo od bolesnog tkiva. To dovodi do imunološki posredovanih nuspojava, stanja u kojima vlastiti imunitet napada organe, izazivajući upalne procese. Ove nuspojave, poznate kao irAE, mogu zahvatiti bilo koji dio tijela, a njihova učestalost nije zanemariva. Javljaju se kod otprilike 70 posto pacijenata liječenih anti-PD-1 terapijom, dok kod kombiniranih terapija taj postotak može biti i veći. Najčešće su to blaže reakcije poput osipa, umora ili proljeva, no ponekad se razviju i teške, po život opasne upale pluća (pneumonitis), debelog crijeva (kolitis) ili jetre (hepatitis). Liječnici i pacijenti stoga se suočavaju s delikatnim balansom: kako iskoristiti golemu snagu imuniteta protiv raka, a istovremeno spriječiti da se ta ista snaga okrene protiv samog organizma?!
Najčešće su to blaže reakcije poput osipa, umora ili proljeva, no ponekad se razviju i teške, po život opasne upale pluća (pneumonitis), debelog crijeva (kolitis) ili jetre (hepatitis). Liječnici i pacijenti stoga se suočavaju s delikatnim balansom: kako iskoristiti golemu snagu imuniteta protiv raka, a istovremeno spriječiti da se ta ista snaga okrene protiv samog organizma.
Posebnu zabrinutost izazivaju kardiovaskularne komplikacije, koje su, iako rjeđe, među najopasnijim nuspojavama. Najnoviji podaci pokazuju da pacijenti na imunoterapiji imaju značajno veći rizik od razvoja nove arterijske hipertenzije. Smatra se da terapija može potaknuti upalu krvnih žila i endotelnu disfunkciju, što dovodi do povišenja krvnog tlaka. Još opasnija, iako rjeđa, jest upala srčanog mišića, poznata kao miokarditis. Iako se javlja kod tek oko jedan posto pacijenata, stopa smrtnosti je iznimno visoka i kreće se između 36 i 50 posto. Jednako zabrinjavajuća je i pojava plućne hipertenzije. Ove nuspojave obično se javljaju unutar prva tri mjeseca od početka liječenja, zbog čega je ključan stalan nadzor pacijenata.
Možda najbizarniji i najopasniji fenomen povezan s imunoterapijom jest takozvana hiperprogresivna bolest (HPD). Kod malog, ali značajnog postotka pacijenata – procjene se kreću od četiri do čak 29 posto – lijek umjesto da uspori, paradoksalno izazove dramatično ubrzanje rasta tumora. Ovo nije klasična progresija bolesti, već nagla i agresivna ekspanzija tumora, definirana kao najmanje dvostruko povećanje brzine rasta u odnosu na razdoblje prije terapije. Hiperprogresija je povezana s lošom prognozom i kraćim preživljenjem, a znanstvenici još uvijek pokušavaju odgonetnuti točne mehanizme koji stoje iza nje. Sumnja se na složenu interakciju između imunološkog sustava i specifičnih genetskih karakteristika tumora, poput amplifikacije gena MDM2 ili mutacija u genu EGFR, koje bi mogle predisponirati pacijente za ovakav ishod.
Kako se liječiti?
Prepoznavanje pacijenata s povećanim rizikom ključno je za sigurno provođenje terapije. Čini se da su ugroženiji stariji pacijenti, oni s već postojećim autoimunim ili kardiovaskularnim bolestima, kao i oni koji primaju kombinirane imunoterapijske režime. Rano prepoznavanje nuspojava je presudno. Zbog toga je nužan multidisciplinarni pristup koji uključuje onkologe, kardiologe, pulmologe i druge specijaliste koji zajedno prate pacijenta i upravljaju mogućim komplikacijama.
Budućnost leži u boljem razumijevanju ovih mehanizama i razvoju biomarkera koji će pomoći liječnicima da unaprijed identificiraju pacijente pod rizikom
Unatoč ovim ozbiljnim rizicima, imunoterapija ostaje jedno od najvažnijih oružja u borbi protiv raka. Njezina sposobnost da potakne dugotrajne remisije kod pacijenata kojima su druge opcije iscrpljene neupitna je. Budućnost leži u boljem razumijevanju ovih mehanizama i razvoju biomarkera koji će pomoći liječnicima da unaprijed identificiraju pacijente pod rizikom. Time će se omogućiti personalizirani pristup, maksimizirajući dobrobiti ove revolucionarne terapije uz minimaliziranje njezinih opasnih nuspojava.
( Ordinacija.hr )
