Preporuka o uzimanju probiotika na prazan želudac jedna je od najčešćih, no znanstvena istraživanja otkrivaju da optimalno vrijeme ovisi o nizu faktora. Od vrste soja do formulacije samog proizvoda, istina je puno složenija od jednostavnog pravila.
U svijetu dodataka prehrani, rijetko se koja preporuka ponavlja tako često kao ona da se probiotici uzimaju na prazan želudac. Logika iza savjeta naizgled je nepobitna: želudac, s pH vrijednošću između jedan i tri, iznimno je kisela barijera čija je svrha razgradnja hrane i uništavanje patogena. Nažalost, kiselina ne razlikuje “dobre” od “loših” mikroorganizama te može uništiti osjetljive probiotičke kulture prije nego stignu do crijeva. Stoga se vjeruje da uzimanje probiotika dok je želudac prazan, primjerice odmah ujutro, smanjuje njihovu izloženost kiselini i povećava šanse za preživljavanje.
Izloženost bakterija kiselini
Međutim, ova jednostavna jednadžba – manje hrane, manje kiseline, više preživjelih bakterija – u praksi se pokazuje znatno kompliciranijom. Novija istraživanja bacaju novo svjetlo na cijelu problematiku, pretvarajući hranu iz neprijatelja u potencijalnog saveznika. Iako obrok doista potiče lučenje želučane kiseline, on istovremeno djeluje i kao pufer, privremeno podižući pH vrijednost želuca i stvarajući manje hostilno okruženje. S druge strane, hrana može usporiti prolazak sadržaja kroz želudac, što bi teoretski moglo produljiti izloženost bakterija kiselini. Ta dvostruka uloga hrane stvorila je dugogodišnju debatu među stručnjacima i zbunjenost kod korisnika.
Otpornost na želučanu kiselinu drastično se razlikuje od soja do soja. Primjerice, kvasac Saccharomyces boulardii poznat je po svojoj iznimnoj otpornosti, zbog čega se može uzimati u bilo koje doba dana
Kao i kod mnogih bioloških pitanja, odgovor nije univerzalan jer nisu ni svi probiotici isti. Otpornost na želučanu kiselinu drastično se razlikuje od soja do soja. Primjerice, kvasac Saccharomyces boulardii poznat je po svojoj iznimnoj otpornosti, zbog čega se može uzimati u bilo koje doba dana, s hranom ili bez nje. S druge strane, sojevi iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium, koji su među najčešćima, općenito su osjetljiviji. Ipak, čak i unutar tih skupina postoje razlike – vrste Lactobacillus pokazuju veću otpornost na kiselinu u usporedbi s većinom vrsta Bifidobacterium. Stoga odabir pravog soja postaje važniji faktor od samog vremena uzimanja.
Tehnologija kao ključan faktor
Iako se rasprava o idealnom vremenu nastavlja, napredak u farmaceutskoj tehnologiji mnoge od tih briga čini suvišnima. Vrhunski proizvođači danas koriste sofisticirane metode kako bi osigurali da njihovi proizvodi sigurno stignu do crijeva. Jedna od najčešćih tehnika je korištenje enterički obloženih kapsula ili onih s odgođenim otpuštanjem. Ovaj poseban premaz otporan je na želučanu kiselinu, ali se otapa u lužnatijem okruženju crijeva, oslobađajući probiotike točno tamo gdje su potrebni. S takvim naprednim formulacijama, pitanje treba li dodatak uzeti prije, tijekom ili nakon obroka gubi na važnosti.
Svi se stručnjaci slažu u jednom – ključ uspjeha leži u dosljednosti. Redovito svakodnevno uzimanje omogućuje “dobrim” bakterijama da se nasele i postanu stabilan dio crijevne mikrobiote
Najvažnija je ipak dosljednost
Na kraju, čini se da je lov na savršeni trenutak za uzimanje probiotika manje važan od uspostavljanja rutine. Svi se stručnjaci slažu u jednom – ključ uspjeha leži u dosljednosti. Redovito svakodnevno uzimanje omogućuje “dobrim” bakterijama da se nasele i postanu stabilan dio crijevne mikrobiote. Zbog toga je najbolji savjet odabrati vrijeme koje se najlakše uklapa u vašu dnevnu rutinu, bilo to ujutro uz doručak ili navečer prije spavanja. Neki čak preferiraju večernji termin jer se probavna aktivnost tijekom noći usporava, što probioticima daje više vremena za kolonizaciju. U konačnici, važnije od točnog sata jest osigurati da ste odabrali kvalitetan proizvod i da ga se sjetite uzeti svaki dan. ( Ordinacija.hr )
