Znanost otkriva kako iskustva strahopoštovanja mogu “resetirati” mozak i potaknuti smirenost i emocionalnu ravnotežu.
Riječi nam ponekad nedostaju. Koža trne, a čovjeka preplavljuje osjećaj vlastite malenosti i beznačajnosti, dok istovremeno osjeća nešto teško opisivo. To je strahopoštovanje – složeno emocionalno stanje koje nastaje kada veličina onoga što promatramo ili doživljavamo nadilazi naše dosadašnje razumijevanje.
– Strahopoštovanje je emocionalno iskustvo koje se javlja kada se suočimo s nečim toliko velikim ili snažnim da ga naš um ne može lako obuhvatiti – objašnjava Nikki-Anne Wilson, predavačica na Školi psihologije Sveučilišta UNSW Sydney i istraživačica u Neuroscience Research Australia.
Strahopoštovanje može biti i ugodno i neugodno iskustvo
Najčešće se strahopoštovanje, prenosi ScienceAlert, povezuje s pozitivnim osjećajima – primjerice kada nas zadivi zalazak sunca, veličanstvena planina ili umjetničko djelo koje nas ostavi bez daha. Takvi trenuci donose smirenost i divljenje.
No psiholozi ističu da se strahopoštovanje nalazi na granici između ugode i straha.
– Strahopoštovanje je iskustvo koje se može smjestiti između užitka i straha, jer oba mogu izazvati slične tjelesne reakcije kao što su ubrzan puls, ježenje kože ili drhtavica – navodi Wilson. Ključno je kako mozak interpretira te reakcije, a to ovisi o kontekstu u kojem se nalazimo.
Kada strahopoštovanje postaje negativno iskustvo
Negativno strahopoštovanje javlja se u situacijama koje doživljavamo kao prijetnju ili gubitak kontrole – primjerice tijekom potresa, katastrofa ili terorističkih napada.
– Zamislite da stojite pred tsunamijem koji se približava. Istovremeno osjećate strah, ali i duboki osjećaj vlastite nevažnosti pred silom prirode. Upravo ta kombinacija čini strahopoštovanje tako složenim – ističe Wilson.
Kako mozak pokušava razumjeti ono neočekivano
Naš mozak stalno predviđa i interpretira svijet na temelju prethodnog iskustva. Informacije koje se uklapaju u ta očekivanja često “filtriramo”, dok fokus stavljamo na ono što je novo i neočekivano. Nove informacije mozak pokušava uklopiti u postojeće mentalne okvire – tzv. sheme.
Prema teoriji shema, nova iskustva ili uklapamo u postojeće obrasce ili ih moramo mijenjati kako bismo ih razumjeli. Strahopoštovanje se javlja upravo kada to nije moguće.
– Do strahopoštovanja dolazi kada ne možemo uklopiti iskustvo u ono što već znamo, a istovremeno ga doživljavamo kao nešto golemo i nadmoćno – pojašnjava Wilson.
Primjerice, imamo mentalnu sliku vodopada – vode, stijena i ljepote. No kada se nađemo pred Viktorijinim slapovima, njihovom snagom, bukom i razmjerima, naše prethodno razumijevanje jednostavno nije dovoljno.
Što se događa u mozgu tijekom strahopoštovanja?
Istraživanja pokazuju da se tijekom strahopoštovanja smanjuje aktivnost u dijelovima mozga povezanim s introspekcijom i osjećajem vlastitog “ja”. To dovodi do preusmjeravanja pažnje s unutarnjeg doživljaja na vanjski svijet.
– Zbog toga se ljudi često osjećaju “malima” kada doživljavaju strahopoštovanje, jer se smanjuje fokus na vlastiti identitet – objašnjava Wilson.
Pozitivno i negativno strahopoštovanje djeluju različito na tijelo
Negativno strahopoštovanje aktivira simpatički živčani sustav, koji pokreće reakciju “bori se ili bježi”.
S druge strane, pozitivno strahopoštovanje aktivira parasimpatički sustav, koji smanjuje srčani ritam i razinu pobuđenosti, što dovodi do osjećaja smirenosti.
Kako strahopoštovanje može koristiti mentalnom zdravlju
Ljudi koji svjesno traže iskustva koja ih nadilaze – poput planinarenja, promatranja prirode, umjetnosti, meditacije ili glazbe – često već intuitivno znaju da im takvi trenuci donose dobrobit. Znanost sada pokušava objasniti zašto.
Sve više istraživanja upućuje na to da strahopoštovanje može pozitivno djelovati na mentalno zdravlje kroz nekoliko mehanizama:
- poticanje opuštanja živčanog sustava
- smanjenje prekomjerne usmjerenosti na sebe
- jačanje sklonosti pomaganju drugima
- povećanje osjećaja povezanosti s drugim ljudima
- jačanje osjećaja smisla i svrhe
– Iako još trebamo dodatna istraživanja, postoje naznake da svjesno traženje iskustava strahopoštovanja može doprinijeti smanjenju stresa i povećanju općeg zadovoljstva životom – ističe Wilson.
Kako pronaći strahopoštovanje u svakodnevnom životu
Strahopoštovanje ne mora dolaziti iz iznimnih ili rijetkih iskustava. Ono se može pronaći u svakodnevici – ali ga treba znati primijetiti. Najčešće ga izazivaju priroda, umjetnost i glazba, osobito kada nas emocionalno “nadvladaju”.
– Posebno snažno strahopoštovanje ljudi često doživljavaju u zajedničkim iskustvima, kroz glazbu, ples ili rituale koji stvaraju osjećaj pripadnosti nečemu većem od sebe – objašnjava Wilson.
Takvi trenuci pomažu nam da izađemo iz vlastite perspektive i osjetimo povezanost sa širim svijetom. Strahopoštovanje se može potaknuti i učenjem novih, velikih ideja koje proširuju naše razumijevanje svijeta.
Možemo li svjesno razvijati strahopoštovanje?
Da – barem djelomično. Jedna od preporučenih praksi su tzv. “šetnje strahopoštovanja”, tijekom kojih se svjesno usmjeravamo na ljepotu, veličinu i detalje okoline.
– Čak i jednostavan čin promatranja svijeta oko sebe s više pažnje može biti početak iskustva strahopoštovanja – zaključuje Wilson.
(Ordinacija.hr)
