Pacijenti sa zatajivanjem srca koji imaju nisku tjelesnu masu, ali izražen trbuh, poznati kao fenotip “limun na štapićima”, suočavaju se s dvostruko većim rizikom od smrti, pokazala je nova studija. Ovaj slikoviti opis ukazuje na opasnu kombinaciju nakupljanja masnoća i gubitka mišića.
Naizgled bezazlen opis tjelesne građe – tanke noge i ruke s izraženim trbuhom – mogao bi biti ključan pokazatelj iznimno visokog rizika za pacijente sa zatajivanjem srca. Istraživanje čiji su rezultati predstavljeni na kongresu Heart Failure 2026, godišnjem okupljanju Udruženja za zatajivanje srca Europskog kardiološkog društva, identificiralo je visokorizičnu podskupinu pacijenata opisanu kao fenotip “limun na štapićima”. Analiza je pokazala da ti pacijenti imaju dvostruko veći rizik od smrtnosti u usporedbi s pacijentima s općenitijom pretilošću. Ovaj nalaz stavlja u fokus važnost sastava tijela, a ne samo ukupne tjelesne mase, u procjeni prognoze srčanih bolesnika i otvara put prema personaliziranijem liječenju.
“Paradoks pretilosti”
Paradoksalno, u kardiologiji je već dugo poznat takozvani “paradoks pretilosti”, pojava prema kojoj pacijenti s utvrđenim zatajivanjem srca i višim indeksom tjelesne mase (BMI) imaju bolje preživljenje. Međutim, BMI kao mjera ne razlikuje ključne komponente tjelesne građe poput masnog tkiva, mišićne mase ili tekućine. “Postoje dokazi da je viši omjer struka i bokova (WHR), pokazatelj abdominalne masnoće, povezan s lošijim ishodima kod pacijenata sa zatajivanjem srca”, objasnila je doktorica Camilla van der Hoef sa Sveučilišnog medicinskog centra Groningen u Nizozemskoj. Upravo zbog toga, njezin tim je istražio kliničke fenotipove povezane s kombinacijom BMI-ja i WHR-a te njihov utjecaj na smrtnost.
Analize su pokazale da su pacijenti s fenotipom “limun na štapićima” imali najizraženije znakove zagušenja, najviše koncentracije biomarkera srčanog naprezanja, N-terminalnog pro-B-tipa natriuretskog peptida, te su imali pretežno upalni profil.
U retrospektivnoj studiji, nizozemski su znanstvenici analizirali podatke 1.467 pacijenata iz škotske kohorte BIOSTAT-CHF. Pacijenti su podijeljeni u četiri skupine na temelju toga jesu li im BMI i omjer struka i bokova bili iznad ili ispod medijana. Na temelju oblika tijela, podskupina s niskim BMI-jem i visokim omjerom struka i bokova opisana je kao fenotip “limun na štapićima”. S druge strane, pacijenti s visokim BMI-jem i niskim omjerom struka i bokova klasificirani su kao fenotip “opće pretilosti”, koji je poslužio kao referentna točka za usporedbu. Druge dvije skupine imale su ili niske ili visoke vrijednosti oba parametra.
Iako opis “limun na štapićima” zvuči novo, on zapravo slikovito opisuje kliničko stanje poznato kao sarkopenična pretilost. Riječ je o opasnoj kombinaciji smanjene mišićne mase i snage (sarkopenija) s viškom masnog tkiva, osobito visceralne masti koja se nakuplja oko organa u trbušnoj šupljini.
Analize su pokazale da su pacijenti s fenotipom “limun na štapićima” imali najizraženije znakove zagušenja, najviše koncentracije biomarkera srčanog naprezanja, N-terminalnog pro-B-tipa natriuretskog peptida, te su imali pretežno upalni profil. Najvažnije od svega, rizik od smrtnosti iz svih uzroka kod ove skupine bio je dvostruko veći u usporedbi s fenotipom “opće pretilosti” (omjer hazarda 2,20). Smrtnost je bila značajno viša i kod pacijenata s visokim BMI-jem i visokim WHR-om, ali ne u tolikoj mjeri, dok kod skupine s niskim vrijednostima oba parametra razlika nije bila statistički značajna.
Skrivena opasnost sarkopenične pretilosti
Iako opis “limun na štapićima” zvuči novo, on zapravo slikovito opisuje kliničko stanje poznato kao sarkopenična pretilost. Riječ je o opasnoj kombinaciji smanjene mišićne mase i snage (sarkopenija) s viškom masnog tkiva, osobito visceralne masti koja se nakuplja oko organa u trbušnoj šupljini. Upravo ta kombinacija potiče kroničnu upalu niskog stupnja u tijelu, što značajno doprinosi razvoju i napredovanju ateroskleroze, procesa sužavanja i otvrdnjavanja arterija koji je u korijenu većine kardiovaskularnih bolesti. Gubitak mišićne mase dodatno smanjuje tjelesnu sposobnost, što pacijente uvodi u začarani krug smanjene aktivnosti, daljnjeg debljanja i pogoršanja zdravlja srca.
Prema preciznijoj procjeni rizika
“Naše analize sugeriraju da kod zatajivanja srca, indeks tjelesne mase i omjer struka i bokova obuhvaćaju različite biološke i kliničke fenotipove. Integriranjem ovih mjera identificirali smo visokorizični fenotip ‘limun na štapićima’, gdje pacijenti imaju relativno nisku ukupnu tjelesnu masu, ali nerazmjernu centralnu distribuciju masnoće i veliko opterećenje nepovoljnim pokazateljima bolesti”, zaključila je doktorica van der Hoef. Ovi nalazi naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjima promjena u sastavu tijela tijekom vremena, s krajnjim ciljem omogućavanja preciznije procjene rizika i individualiziranog liječenja pacijenata sa zatajivanjem srca. Prepoznavanje ovog fenotipa ključno je za ranu dijagnostiku i prevenciju, a terapije bi u budućnosti mogle biti usmjerene na ciljane promjene životnog stila, uključujući pravilnu prehranu s dovoljnim unosom proteina i prilagođenu tjelesnu aktivnost za izgradnju mišićne mase.
( Ordinacija.hr )
