Visoki krvni tlak, povišen kolesterol, kronični stres i loš san često prolaze bez simptoma, ali značajno povećavaju rizik od infarkta i moždanog udara. Kardiologinja objašnjava zašto prevencija bolesti srca treba započeti već u mladosti.
Kardiovaskularne bolesti jedna su od najfatalnijih skupina kroničnih nezaraznih bolesti, koje godišnje na svjetskoj razini uzrokuju oko 19 milijuna smrtnih slučajeva. One obuhvaćaju stanja poput infarkta, moždanog udara, zatajenja srca i bolesti krvnih žila, a njihov razvoj često je dugotrajan i “tih”, bez izraženih simptoma. Dobra vijest je da velik dio rizika možemo kontrolirati zdravim životnim stilom, pravovremenim pregledima i individualiziranom prevencijom. Koji su ključni koraci u očuvanju zdravlja srca te prevenciji kardiovaskularnih bolesti te koju ulogu u svemu tome imaju prehrana, san i tjelesna aktivnost, objasnila nam je Ena Kurtić, dr. med., specijalistica kardiologije.
Kardiovaskularne bolesti i dalje su vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Koji su, prema vašem iskustvu, najčešći rizični čimbenici koje ljudi još uvijek podcjenjuju?
Najčešće podcjenjujemo ono što nas ne boli. Visoki krvni tlak i povišen kolesterol najčešće nemaju simptome, a dugoročno su ključni uzrok infarkta i moždanog udara. Drugi veliki “tihi” faktor je kronični stres i loš san, koji dugoročno povisuju krvni tlak i šećer. Također, ljudi često podcjenjuju pretilost, posebno visceralnu masnoću, i sjedilački način života – čak i ako “nisu debeli”, a malo se kreću.
Koliko rano zapravo treba početi razmišljati o prevenciji bolesti srca i krvnih žila – govorimo li o srednjoj dobi ili već o mladim odraslim osobama?
Prevencija počinje puno ranije nego što mislimo – već u mladoj odrasloj dobi. Ateroskleroza je proces koji traje desetljećima, a počinje već polako i u mladost. Ne radi se o tome da s 50 počnemo razmišljati o srcu, nego da u 20-ima i 30-ima postavimo zdrave temelje: ne pušiti, kretati se, držati normalnu tjelesnu težinu i kontrolirati tlak i lipide. Ono što radimo u mladosti zapravo određuje rizik u srednjoj i starijoj dobi.
Koje osnovne preventivne preglede biste preporučili zdravoj osobi bez simptoma i koliko često ih treba raditi?
Za zdravu osobu bez simptoma preporučujem osnovne preventivne kontrole. To uključuje mjerenje krvnog tlaka barem jednom u šest mjeseci, laboratorijske pretrage poput određivanja lipida i glukoze jednom godišnje te EKG kao bazni pregled također jednom godišnje. Kod osoba koje imaju više čimbenika rizika ili opterećenu obiteljsku anamnezu kontrole se provode i češće, a prema procjeni liječnika, može se učiniti i tzv. bazalni ultrazvuk srca ili dodatna kardiološka obrada. Ključ je individualizacija pristupa – ne treba svima isti opseg pretraga, ali je važno prepoznati kome je potreban intenzivniji nadzor.
U kojoj mjeri stil života može nadoknaditi genetsku predispoziciju za kardiovaskularne bolesti? Možemo li “pobijediti” lošu genetiku?
Genetika postavlja okvir, ali stil života određuje hoće li se bolest razviti i kada. U praksi vidimo da osobe s lošom genetikom, ali dobrim životnim navikama, često imaju bolju prognozu od onih bez genetskog opterećenja, ali s lošim stilom života. Ne možemo promijeniti gene, ali možemo znatno smanjiti njihov utjecaj.
Prehrana je često u fokusu savjeta o zdravlju srca. Koje su tri najvažnije prehrambene navike koje biste izdvojili kao ključne za prevenciju?
Prvo, smanjiti ultraprocesiranu hranu i šećere. Drugo, povećati unos povrća, vlakana i zdravih masnoća kao što su maslinovo ulje, orašasti plodovi i riba. Treće, kontrolirati ukupni kalorijski unos – količina je često jednako važna kao i kvaliteta. Mediteranski način prehrane i dalje ima najviše dokaza za kardiovaskularnu korist.
Koliku ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti imaju svakodnevne navike poput sna, stresa i tjelesne aktivnosti, i postoji li minimalna razina tjelesne aktivnosti koja već donosi znatnu korist srcu?
Ogroman utjecaj na zdravlje imaju nedostatak sna i kronični stres, koji djeluju poput “tihih multiplikatora rizika”. Što se tiče tjelesne aktivnosti, minimalna razina koja već donosi korist je oko 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno, pri čemu je brza šetnja sasvim dovoljna. Mnogi danas koriste pametne satove i prate srčanu frekvenciju. Za umjerenu aktivnost ciljna srčana frekvencija iznosi 50–70% maksimalne, koju možemo približno izračunati formulom 220 minus godine. Ipak, čak i male promjene u svakodnevnom životu, poput redovitog hodanja, imaju velik učinak ako su dugoročno održive.
Mnogi ljudi imaju povišen krvni tlak ili kolesterol, ali se osjećaju dobro pa odgađaju liječenje. Koje su dugoročne posljedice takvog pristupa?
To je jedan od najvećih problema u praksi. Pacijenti se osjećaju dobro, pa odgađaju liječenje, a proces ateroskleroze tiho i konzistentno napreduje. Posljedice su infarkt, moždani udar, srčano popuštanje – često kao prvi simptom bolesti. Zato kažemo: “osjećati se dobro” ne znači biti zdrav.
Postoje li rani simptomi ili znakovi upozorenja na koje bi ljudi trebali obratiti pažnju prije nego što se razvije ozbiljna bolest srca?
Nažalost, često ne. Zato je prevencija ključna. Ipak, simptomi na koje treba obratiti pažnju su: bol ili pritisak u prsima, zaduha pri naporu, neobičan umor, preskakanje srca. Kod žena simptomi mogu biti atipični – više umor, mučnina ili nelagoda nego klasična bol u prsima.
Koliko je danas važna digitalna tehnologija, kao što su pametni satovi i aplikacije, u praćenju zdravlja srca i mogu li zaista pomoći u prevenciji?
Mogu biti korisni kao alat za praćenje – posebno za otkrivanje aritmija poput fibrilacije atrija ili za poticanje tjelesne aktivnosti. No nisu zamjena za liječnika. Najveća vrijednost im je u motivaciji i ranom upozorenju, ali interpretacija podataka mora biti medicinski vođena. Stoga, ako sat alarmira da se radi o aritmiji, svakako se javiti liječniku s EKG zapisom.
Koje su najčešće zablude o zdravlju srca s kojima se susrećete u praksi?
Najčešće čujemo izjave poput: “Mlad sam, meni se to ne može dogoditi”; “Ako nemam simptome, zdrav sam”; “Statini su opasni pa ih neću uzimati”; “Vježbam pa mogu jesti što želim”… Sve su to pogrešne pretpostavke koje u praksi često viđamo. Takav stav može dovesti do odgode liječenja, a ponekad i do nepovratnog oštećenja organizma.
Kako motivirati ljude koji znaju da bi trebali promijeniti životne navike, ali im nedostaje discipline ili podrške?
Najbolje djeluju male, konkretne i ostvarive promjene. Umjesto velikih planova, treba početi s nečim što je izvedivo, primjerice 30 minuta hodanja dnevno. Također, važno je objasniti ljudima njihov osobni rizik jer kad razumiju zašto nešto rade, veća je vjerojatnost da će to i provesti.
Kada biste morali izdvojiti jednu promjenu koju bi većina ljudi mogla napraviti već danas kako bi smanjila rizik od kardiovaskularnih bolesti, što bi to bilo?
Ako moram izdvojiti jednu – to je svakodnevno kretanje. Redovita fizička aktivnost pozitivno utječe na tlak, kolesterol, šećer, tjelesnu težinu i mentalno zdravlje. To je “jedna intervencija” koja djeluje na gotovo sve rizične čimbenike istovremeno.
(Ida Balog)
