Djevojčice s poremećajem iz spektra autizma često pokazuju suptilnije simptome koji se lako mogu zamijeniti za sramežljivost ili povučenost, zbog čega dijagnoza nerijetko kasni.
Poremećaj iz spektra autizma (ASD) kod djevojčica često se ne prepoznaje jednako lako kao kod dječaka. Razlog tome leži u činjenici da djevojčice nerijetko pokazuju suptilnije simptome te razvijaju strategije kojima prikrivaju svoje poteškoće u socijalnim situacijama. Zbog toga se njihove teškoće često pogrešno tumače kao sramežljivost, povučenost ili emocionalna osjetljivost, što može odgoditi postavljanje dijagnoze i pristup odgovarajućoj podršci.
U nastavku donosimo najčešće obrasce ponašanja i simptome koji se mogu primijetiti kod djevojčica s autizmom.
Maskiranje ponašanja – „skriveni” oblik autizma
Jedna od ključnih karakteristika autizma kod djevojčica jest tzv. maskiranje ili „camouflaging”. Riječ je o svjesnom ili nesvjesnom učenju i oponašanju društveno prihvaćenog ponašanja kako bi se dijete uklopilo u okolinu.
Djevojčice često promatraju vršnjake, odrasle ili likove iz medija te uče kako izgledaju izrazi lica, geste i socijalne reakcije. Na taj način pokušavaju prikriti poteškoće u komunikaciji i socijalnoj interakciji.
Iako maskiranje može pomoći u „prolasku ispod radara”, ono zahtijeva veliku količinu mentalnog napora. Dugoročno, takvo konstantno prilagođavanje može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, anksioznosti, depresije i osjećaja gubitka vlastitog identiteta, jer djevojčica stalno prilagođava svoje ponašanje očekivanjima okoline.
Socijalne teškoće koje se često ne vide na prvi pogled
Iako se na prvi pogled može činiti da djevojčice s autizmom uspješno sudjeluju u društvenim interakcijama, mnoge od njih imaju značajne poteškoće u razumijevanju i održavanju socijalnih odnosa.
One često ne znaju procijeniti pravi trenutak za uključivanje u razgovor, teško odgovaraju na pitanja u skladu s očekivanjima sugovornika te mogu imati rigidna pravila igre ili teškoće u prilagodbi tuđem načinu igre.
Dodatno, izazovi se javljaju i u neverbalnoj komunikaciji – poput održavanja kontakta očima, razumijevanja izraza lica i gesti te stvaranja dubljih prijateljskih odnosa.
Senzorna osjetljivost i preopterećenje
Kod djevojčica s autizmom često je prisutna pojačana osjetljivost na senzorne podražaje. Svjetlo, zvukovi, mirisi ili dodir mogu biti izrazito intenzivni i neugodni, ponekad do te mjere da uzrokuju potrebu za povlačenjem iz situacije.
Čak i naizgled bezazleni podražaji, poput zvuka budilice ili disanja druge osobe, mogu izazvati nelagodu. Senzorno preopterećenje može utjecati i na kvalitetu sna te svakodnevno funkcioniranje.
U težim slučajevima mogu se javiti tzv. „meltdown” reakcije, ponavljajuće stimulativno ponašanje (stimming) ili impulzivne reakcije koje uključuju i samoozljeđivanje.
Posebne snage u vizualnom razmišljanju
Iako autizam nosi brojne izazove, djevojčice često pokazuju izražene sposobnosti vizualnog razmišljanja. One mogu vrlo uspješno uočavati obrasce, analizirati informacije i rješavati kompleksne zadatke na vizualnoj razini. Ova snaga često ostaje neprepoznata jer se istodobno s njom razvijaju i teškoće u socijalnom području.
Intenzivni interesi koji se lako „sakriju”
Djevojčice s autizmom često razvijaju vrlo intenzivne interese koji mogu izgledati kao uobičajeni hobiji, ali se razlikuju po dubini i intenzitetu.
To mogu biti teme poput prehrane, ekologije, poznatih osoba, tjelovježbe ili drugih specifičnih područja. Za razliku od dječaka, ovi interesi su ponekad društveno prihvatljiviji i raznovrsniji, pa se njihova intenzivnost teže prepoznaje kao potencijalni znak autizma.
Doslovno tumačenje jezika
Jedna od čestih karakteristika je doslovno razumijevanje jezika. Djevojčice s autizmom mogu imati poteškoće u prepoznavanju ironije, metafora ili neizravnih poruka, što može dovesti do nesporazuma u komunikaciji.
Česta popratna stanja
Tijekom odrastanja, osobito ako dijagnoza kasni, kod djevojčica se često razvijaju dodatni psihološki ili razvojni poremećaji.
Najčešće se susreću anksioznost, depresija, ADHD, poremećaji prehrane poput anoreksije, opsesivno-kompulzivni poremećaj, poremećaji spavanja te tikovi. Ova stanja često dodatno otežavaju prepoznavanje osnovnog poremećaja iz spektra autizma.
Emocionalni simptomi koji se „ne vide izvana”
Za razliku od dječaka koji mogu pokazivati izraženije ponašajne teškoće, djevojčice češće internaliziraju svoje poteškoće. To znači da se simptomi očituju kroz unutarnje doživljaje poput tjeskobe, tuge i povlačenja.
Njihovo ponašanje može se izvana tumačiti kao sramežljivost ili introvertnost, što često dovodi do toga da se ne prepoznaje stvarna pozadina teškoća.
Perfekcionizam kao oblik kompenzacije
Perfekcionizam je još jedan čest obrazac ponašanja. Djevojčice s autizmom mogu ponavljati zadatke, ispravljati ih više puta ili inzistirati na savršenstvu, često iz potrebe da kompenziraju osjećaj nesigurnosti i uklapaju se u očekivanja okoline.
Izazovi izvršnih funkcija
Poteškoće s izvršnim funkcijama uključuju probleme s organizacijom, planiranjem, radnim pamćenjem i samoregulacijom. U svakodnevnom životu to se može manifestirati kroz teškoće u dovršavanju školskih zadataka, održavanju kućnih obveza ili upravljanju emocijama i rutinama.
Zašto se autizam kod djevojčica teže prepoznaje
Istraživanja pokazuju da se autizam kod djevojčica znatno češće ne dijagnosticira ili se dijagnosticira kasnije nego kod dječaka. Razlog tome leži u kombinaciji bioloških i društvenih čimbenika.
Djevojčice često imaju izraženiju socijalnu motivaciju te uspješnije „maskiraju” svoje teškoće, zbog čega simptomi ostaju skriveni. Dodatno, dijagnostički kriteriji dugo su bili razvijani na temelju muških uzoraka, što može otežati prepoznavanje ženskih oblika autizma.
Postoje i teorije o tzv. „ženskom zaštitnom učinku”, prema kojem je za razvoj autizma kod djevojčica potrebna veća genetska opterećenost nego kod dječaka.
Pubertet i promjene simptoma
Tijekom djetinjstva djevojčice mogu imati blaže simptome, no ulaskom u pubertet teškoće često postaju izraženije. Hormonalne promjene mogu dodatno utjecati na emocionalnu regulaciju, senzornu osjetljivost i ponašanje.
Neka istraživanja također ukazuju na veću učestalost menstrualnih nepravilnosti, akni i sindroma policističnih jajnika kod djevojčica s autizmom, kao i izraženije emocionalne reakcije u tom razdoblju.
Kada potražiti stručnu procjenu
Budući da ne postoji jedinstveni test za autizam, dijagnoza se temelji na kliničkoj procjeni ponašanja i razvojne anamneze.
Ako se primijete znakovi poput izostanka socijalnog kontakta, kašnjenja u razvoju govora, ponavljajućih ponašanja ili neobičnih reakcija na senzorne podražaje, preporučuje se obratiti pedijatru ili specijalistu. Rana procjena omogućuje pravodobno uključivanje u terapijske programe i bolju dugoročnu prognozu.
(Ordinacija.hr)
