Artroza ramena, poznata i kao osteoartritis, degenerativna je bolest koja nastaje trošenjem zglobne hrskavice. Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života, uzrokujući bol i ukočenost, no razumijevanje ključnih aspekata bolesti presudno je za učinkovitu kontrolu simptoma.
Artroza ramena može biti primarna, bez jasnog uzroka, ili sekundarna, kao posljedica drugih stanja. Najčešći oblik je osteoartritis, degenerativno “trošenje” zgloba koje uništava glatku hrskavicu i pogađa osobe starije od 50 godina. Faktori rizika su i prethodne ozljede, poput prijeloma ili iščašenja, koje vode do posttraumatskog artritisa. Prekomjerno opterećenje, karakteristično za sportaše ili fizički zahtjevne poslove, također ubrzava propadanje. Reumatoidni artritis, kao autoimuna bolest, uzrokuje upalu zglobne ovojnice. Rjeđi uzroci su avaskularna nekroza, gdje prekid opskrbe krvlju uzrokuje odumiranje kosti.
Simptomi se najčešće razvijaju postupno
Simptomi se najčešće razvijaju postupno, a dominantan je bol. U početku se javlja samo tijekom aktivnosti, no s napredovanjem bolesti postaje konstantan. Pacijenti se često žale na duboku, tupu bol u stražnjem ili bočnom dijelu ramena, koja se može pojačati s promjenama vremena. Noćna bol je izrazito česta i značajno ometa san. Drugi ključni simptom je ukočenost i gubitak opsega pokreta, što svakodnevne zadatke poput češljanja ili oblačenja čini iznimno teškima. Mnogi osjećaju i čuju škripanje ili pucketanje u zglobu, poznato kao krepitus, koje nastaje zbog trenja grubih koštanih površina.
Noćna bol je izrazito česta i značajno ometa san. Drugi ključni simptom je ukočenost i gubitak opsega pokreta, što svakodnevne zadatke poput češljanja ili oblačenja čini iznimno teškima.
Za postavljanje točne dijagnoze ključan je detaljan liječnički pregled. Tijekom pregleda procjenjuje se osjetljivost na dodir, aktivni i pasivni opseg pokreta te snaga okolnih mišića. Rendgenska snimka (RTG) najvažnija je slikovna metoda koja potvrđuje dijagnozu. Na snimci su vidljive karakteristične promjene poput suženja zglobnog prostora, što ukazuje na gubitak hrskavice, te stvaranje koštanih izdanaka, poznatih kao osteofiti. Ponekad liječnik može u zglob ubrizgati lokalni anestetik.
Fizikalna terapija ima ključnu ulogu jer ciljane vježbe istezanja i jačanja pomažu održati pokretljivost i stabilizirati zglob jačanjem okolnih mišića
Liječenje u pravilu započinje konzervativnim metodama, čiji je cilj ublažavanje boli i poboljšanje funkcije. Prvi korak je modifikacija aktivnosti, što podrazumijeva izbjegavanje pokreta koji izazivaju bol, poput dizanja teških predmeta ili repetitivnih radnji iznad glave. Fizikalna terapija ima ključnu ulogu jer ciljane vježbe istezanja i jačanja pomažu održati pokretljivost i stabilizirati zglob jačanjem okolnih mišića. Za kontrolu boli i upale koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR). Kod jače boli, liječnik može primijeniti injekciju kortikosteroida u zglob za privremeno olakšanje.
Kada je operacija jedina opcija
Ako konzervativne metode ne pruže olakšanje, a bol narušava kvalitetu života, razmatra se kirurško liječenje. Opcija je artroskopija, minimalno invazivni zahvat “čišćenja” zgloba, koji može privremeno ublažiti simptome. Za teže slučajeve, standard je ugradnja umjetnog zgloba ramena (artroplastika), gdje se oštećeni dijelovi zamjenjuju metalnim i plastičnim komponentama, što je vrlo učinkovito rješenje za uznapredovali artritis.
Za teže slučajeve, standard je ugradnja umjetnog zgloba ramena (artroplastika), gdje se oštećeni dijelovi zamjenjuju metalnim i plastičnim komponentama
Neovisno o metodi liječenja, prilagodba životnog stila i vježbanje ključni su za kontrolu simptoma. Iako se treba izbjegavati preopterećenje, potpuna neaktivnost dovodi do još veće ukočenosti i slabljenja mišića. Redovite, ali prilagođene vježbe pod nadzorom fizioterapeuta jačaju mišiće koji pružaju potporu zglobu, poboljšavaju opseg pokreta i smanjuju bol.
( Ordinacija.hr )
