Iako često prolazi bez simptoma, May-Thurnerov sindrom može otežati protok krvi kroz lijevu nogu i povećati rizik od nastanka opasnih krvnih ugrušaka. Saznajte kako prepoznati znakove upozorenja i koje su mogućnosti liječenja.
May-Thurnerov sindrom, poznat i kao sindrom kompresije ilijačne vene ili Cockettov sindrom, relativno je čest, ali često neprepoznat poremećaj cirkulacije. Nastaje kada desna ilijačna arterija pritišće lijevu ilijačnu venu u području zdjelice, čime se otežava normalan povrat krvi iz lijeve noge prema srcu.
Iako mnogi ljudi nikada ne razviju simptome niti saznaju da imaju ovaj anatomski poremećaj, kod dijela oboljelih može doći do ozbiljnih komplikacija, ponajprije duboke venske tromboze (DVT) i, u težim slučajevima, plućne embolije.
Što se događa u organizmu?
Krvne žile u našem tijelu neprestano prenose krv između srca i ostalih organa. Arterije dovode krv bogatu kisikom iz srca prema tkivima, dok vene vraćaju krv natrag u srce i pluća. Na određenim mjestima u tijelu arterije i vene križaju se jedna preko druge. Upravo na jednom takvom mjestu, u zdjelici, desna ilijačna arterija prelazi preko lijeve ilijačne vene.
Kod većine ljudi to ne predstavlja nikakav problem. Međutim, kod osoba s May-Thurnerovim sindromom arterija vrši stalan pritisak na venu. S vremenom to može usporiti protok krvi, uzrokovati njezino zadržavanje u nozi te povećati sklonost stvaranju krvnih ugrušaka.
Stručnjaci procjenjuju da određeni stupanj kompresije lijeve ilijačne vene postoji kod značajnog broja ljudi, no samo manji dio razvije simptome ili komplikacije.
Zašto nastaje?
Točan razlog zbog kojeg kod nekih osoba dolazi do razvoja simptoma nije u potpunosti razjašnjen. Poznato je da May-Thurnerov sindrom nije nasljedna niti genetska bolest, već se smatra anatomskom varijacijom koja kod određenih osoba dovodi do poremećaja protoka krvi.
Veća vjerojatnost razvoja simptomatskog oblika bolesti opaža se kod žena, osobito između 20. i 50. godine života. Rizik mogu povećati trudnoća i razdoblje nakon poroda, korištenje oralnih kontraceptiva, dugotrajna nepokretnost te stanja povezana sa smanjenim volumenom krvi u cirkulaciji.
Simptomi mogu dugo izostati
Jedan od razloga zbog kojih se May-Thurnerov sindrom često otkriva kasno jest činjenica da mnogi oboljeli nemaju nikakve simptome. Ponekad se prvi znakovi javljaju tek kada je protok krvi značajnije poremećen ili kada nastane krvni ugrušak.
Kada se simptomi ipak pojave, gotovo uvijek zahvaćaju lijevu nogu. Najčešće se javljaju osjećaj težine i punoće u nozi, oticanje potkoljenice ili stopala, bol i nelagoda tijekom stajanja ili hodanja te pojava proširenih vena. Kod nekih osoba mogu se razviti i kronične promjene na koži, uključujući venske ulkuse odnosno rane koje teško zacjeljuju.
Najozbiljnija komplikacija je duboka venska tromboza
Najveći zdravstveni rizik povezan s May-Thurnerovim sindromom jest razvoj duboke venske tromboze. Riječ je o stanju u kojem se krvni ugrušak formira u dubokim venama noge, najčešće upravo na mjestu gdje je vena stisnuta.
Simptomi duboke venske tromboze uključuju naglo nastalu bol ili osjetljivost noge, oticanje, osjećaj pečenja, promjenu boje kože u crvenkastu ili ljubičastu te pojačanu toplinu zahvaćenog područja.
Problem postaje osobito opasan ako se dio ugruška odvoji i krvotokom dospije u pluća. Tada nastaje plućna embolija, hitno stanje koje može ugroziti život.
Na plućnu emboliju mogu upućivati iznenadna otežana ili ubrzana disanja, bol u prsima koja se pojačava pri udahu, ubrzan rad srca, iskašljavanje krvi, izrazito znojenje, plavičasta boja usana ili noktiju te gubitak svijesti. U takvim slučajevima potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnosticiranje May-Thurnerova sindroma često zahtijeva kombinaciju kliničkog pregleda i slikovnih pretraga. Liječnik će najprije procijeniti simptome, medicinsku povijest i moguće čimbenike rizika za nastanak tromboze.
Prva pretraga najčešće je doplerski ultrazvuk vena, koji omogućuje procjenu protoka krvi i otkrivanje eventualnih ugrušaka. Ako postoji sumnja na kompresiju ilijačne vene, mogu se učiniti dodatne pretrage poput CT angiografije, CT ili MR venografije te intravaskularnog ultrazvuka, koji danas predstavlja jednu od najpreciznijih metoda za procjenu stupnja suženja krvne žile.
U pojedinim slučajevima koristi se i kontrastna venografija, rendgenska metoda kojom se detaljno prikazuje protok krvi kroz vene.
Liječenje ovisi o simptomima i prisutnosti ugrušaka
Kod osoba koje imaju anatomsku kompresiju vene, ali nemaju simptome niti znakove tromboze, ponekad nije potrebno aktivno liječenje, već samo redovito praćenje. Ako su simptomi izraženi ili je već nastao krvni ugrušak, cilj liječenja je uspostaviti normalan protok krvi i spriječiti nastanak novih tromboza.
Najčešće se primjenjuje angioplastika sa stentiranjem. Tijekom ovog minimalno invazivnog zahvata liječnik pomoću katetera proširuje suženi dio vene, a zatim ugrađuje stent – malu metalnu mrežastu cjevčicu koja održava venu otvorenom.
U složenijim slučajevima može biti potrebna kirurška rekonstrukcija krvne žile, premosnica (bypass) ili premještanje arterije kako bi se uklonio pritisak na venu.
Ako je već razvijena duboka venska tromboza, liječenje uključuje lijekove za razrjeđivanje krvi (antikoagulanse), a u određenim situacijama i trombolitičku terapiju kojom se ugrušak aktivno otapa. Kod pacijenata koji ne mogu uzimati antikoagulanse može se postaviti filter u donju šuplju venu kako bi se spriječio odlazak ugrušaka prema plućima.
Život s May-Thurnerovim sindromom
Dobra je vijest da većina osoba s May-Thurnerovim sindromom može očekivati normalan životni vijek. Mnogi nikada ne razviju simptome niti komplikacije, a oni kod kojih se stanje pravodobno dijagnosticira i liječi uglavnom imaju vrlo dobru prognozu.
Za osobe s povećanim rizikom od tromboze posebno je važno održavati dobru cirkulaciju. Stručnjaci preporučuju redovitu aerobnu tjelesnu aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine, prestanak pušenja te izbjegavanje dugotrajnog sjedenja ili nepokretnosti. Tijekom dužih putovanja preporučuje se povremeno ustajanje i hodanje, kao i izvođenje jednostavnih vježbi za noge.
Kod nekih osoba liječnik može preporučiti nošenje kompresijskih čarapa ili dugotrajnu terapiju antikoagulansima kako bi se smanjio rizik od ponovne tromboze.
Iako May-Thurnerov sindrom često prolazi neprimijećeno, važno je prepoznati simptome koji mogu upućivati na poremećaj venske cirkulacije. Pravodobna dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu značajno smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija te omogućiti normalan i kvalitetan život.
(Ordinacija.hr)
