Od postavljanja granica i odlaska na terapiju do solo putovanja i samostalnog života – brojne navike koje su nekoć bile stigmatizirane danas se prepoznaju kao važan dio mentalnog i emocionalnog zdravlja.
Svatko od nas odrasta s određenim uvjerenjima koja preuzima iz obitelji, okoline i šireg društva. Ono što se u jednom razdoblju smatralo „normalnim” ili poželjnim, s vremenom se može potpuno promijeniti. Tako su i brojne životne navike i odluke koje su se nekad doživljavale kao nešto što treba skrivati ili izbjegavati – danas prepoznate kao važan dio mentalnog i emocionalnog zdravlja.
Riječ je o temama poput mentalnog zdravlja, brige o sebi, postavljanja granica ili izbora koji se tiču načina života. Nekad su se takvi postupci smatrali znakovima slabosti, dok ih danas sve više stručnjaka i društvo općenito prepoznaju kao znak emocionalne zrelosti i psihološke stabilnosti.
Do ove promjene nije došlo preko noći. Godinama se o ovim temama otvoreno govori, provode se istraživanja i raste svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Time se postupno mijenja i način na koji gledamo na sebe i druge, uz poruku da imamo pravo birati ono što je za nas zdravije – čak i ako odstupa od društvenih očekivanja.
U nastavku donosimo 11 primjera životnih navika i odluka koje su se nekoć smatrale nepoželjnima ili sramotnima, a danas se prepoznaju kao zdrave i korisne.
1. Reći „ne” bez osjećaja krivnje
Dugo je prevladavalo mišljenje da odbijanje zahtjeva ili poziva znači nepristojnost ili sebičnost. Mnogi su ljudi, iz potrebe da udovolje drugima, teško postavljali granice.
Međutim, kako ističe istraživačica Karen Stollznow, reći „ne” može biti važan oblik brige o sebi: to je način zaštite vlastitog vremena, energije i psihičkih kapaciteta, ali i smanjenja stresa. Danas se „ne” sve više promatra kao izraz samopoštovanja, a ne odbacivanja drugih.
2. Odlazak na psihoterapiju
Još donedavno odlazak na terapiju bio je stigmatiziran i često pogrešno povezan isključivo s težim psihičkim poremećajima. O tome se nerijetko govorilo tiho i s nelagodom.
Danas je poznato da je psihoterapija alat za svakoga tko želi bolje razumjeti sebe, razvijati emocionalnu otpornost i očuvati mentalno zdravlje. Prema podacima iz 2023., oko 59,2 milijuna odraslih osoba u SAD-u koristilo je neki oblik psihološke pomoći, što pokazuje koliko je pristup terapiji postao normaliziran i prihvaćen.
3. Živjeti sam
Živjeti sam nekada se često doživljavalo kao znak usamljenosti ili neuspjeha. Ljudi koji su živjeli sami često su bili suočeni s pitanjima o braku, partnerstvu ili „sklapanju života”.
No živjeti sam danas se sve više prepoznaje kao razdoblje slobode i osobnog razvoja. Takav način života pruža priliku za veću neovisnost, bolje upoznavanje vlastitih potreba i stvaranje prostora koji u potpunosti odražava osobne želje.
4. Odluka da se ne želi imati djecu
Odluka da netko ne želi djecu dugo je bila predmet društvene osude, osobito kada su u pitanju žene. Takav izbor često se pogrešno tumačio kao sebičan ili „nepotpun”.
Međutim, suvremena istraživanja pokazuju da se broj ljudi koji ne planiraju roditeljstvo povećava. Prema Pew Research Centeru iz 2024., sve veći udio odraslih mlađih od 50 godina smatra da vjerojatno nikada neće imati djecu, pri čemu je taj stav izraženiji kod žena. Danas se ova odluka sve više promatra kao osobni izbor i rezultat promišljanja o vlastitim vrijednostima i životnim prioritetima.
5. Otvoreno izražavanje emocija
Društveno uvjetovanje često je poticalo potiskivanje emocija i izbjegavanje ranjivosti. Mnogi su naučili da osjećaje treba zadržati za sebe, osobito one neugodne.
Psiholog James Gross ističe da se emocije u modernom društvu često doživljavaju kao nešto što treba kontrolirati ili skrivati, iako su one prirodan dio ljudskog funkcioniranja. Danas se sve više naglašava važnost emocionalne otvorenosti, jer izražavanje osjećaja pomaže u njihovu procesuiranju i sprječava njihovo nakupljanje.
6. Biti sam po vlastitom izboru
Biti sam dugo se poistovjećivalo s nedostatkom partnera ili društvenom izolacijom. No sve je više ljudi koji svjesno biraju samostalnost. Prema istraživanjima, oko polovice samaca ne pokazuje interes za ozbiljnu vezu ili izlazak na spojeve. Samostalan život pritom se sve češće tumači kao prilika za fokus na osobni razvoj, potrebe i ciljeve.
7. Potreba za odmorom i pauzom
Kultura prekomjernog rada i stalne produktivnosti dugo je glorificirala iscrpljivanje i „stalnu zauzetost”. Odmor se često doživljavao kao slabost ili gubitak vremena. Danas se, međutim, sve jasnije prepoznaje da je odmor nužan za mentalno i fizičko zdravlje. Redoviti oporavak poboljšava koncentraciju, smanjuje stres i dugoročno povećava učinkovitost.
8. Slavljenje vlastitih uspjeha
Skromnost je često bila društveno poželjna do te mjere da su ljudi umanjivali vlastite uspjehe. Ipak, priznavanje vlastitih postignuća važno je za samopouzdanje i motivaciju. Slavljenje uspjeha nije oblik hvalisanja, nego zdrava navika koja pomaže u prepoznavanju vlastitog napretka.
9. Povratak obrazovanju u kasnijoj dobi
Nekada se smatralo da je obrazovanje „rezervirano” za mlađu dob, a povratak školovanju u kasnijim godinama često se doživljavao kao neuobičajen. Danas je jasno da za učenje nema dobne granice. Povratak obrazovanju sve se više prepoznaje kao hrabar i pozitivan korak prema osobnom i profesionalnom razvoju.
10. Život s roditeljima u odrasloj dobi
Život s roditeljima u odrasloj dobi nekoć se često povezivao s neuspjehom ili nedostatkom samostalnosti. Međutim, u suvremenim ekonomskim uvjetima i uz visoke troškove stanovanja, sve više odraslih bira ili je prisiljeno na zajednički život s obitelji. Takav aranžman često pruža emocionalnu i financijsku stabilnost te se sve češće promatra kao praktično, a ne negativno rješenje.
11. Solo putovanja
Putovanje u vlastitom aranžmanu i bez pratnje nekada se doživljavalo kao neobično ili usamljeničko iskustvo. Danas se sve više prepoznaje kao oblik osobnog rasta i slobode. Solo putovanja potiču samostalnost, jačaju samopouzdanje i omogućuju dublje upoznavanje sebe, ali i okoline. Boravak u novim i nepoznatim situacijama razvija snalažljivost i povezanost sa sobom.
(Ordinacija.hr)
