Novo istraživanje pokazalo je da osobe koje vole okus i miris luka imaju manju vjerojatnost razvoja dijabetesa tipa 2 i povišenog krvnog tlaka. Ključ bi se mogao skrivati u genima povezanima s osjetom okusa i mirisa.
Prehrana i zdravlje usko su povezani, no odnosi između njih često su složeni i teško ih je jednoznačno definirati zbog brojnih čimbenika koji utječu na organizam.
Što znanstvenici uspiju bolje razjasniti te veze, to je i veća mogućnost da kroz prehranu bolje utječemo na vlastito zdravlje. Upravo je nova međunarodna studija donijela zanimljive rezultate u tom području, a u središtu istraživanja našao se – luk.
Ljubitelji luka imaju niži rizik od nekih bolesti
Istraživači su otkrili da osobe koje vole miris i okus luka imaju manju vjerojatnost razvoja dijabetesa tipa 2 te povišenog krvnog tlaka.
Do tog su zaključka došli koristeći pristup koji povezuje genetiku, prehrambene preferencije i zdravstvene ishode, a znanstvenici vjeruju da bi takav model mogao pomoći u pouzdanijem razumijevanju veze između prehrane i bolesti.
– Naše istraživanje pokazuje da su geni povezani s okusom i mirisom obećavajući alati za proučavanje povezanosti prehrane i bolesti te mogu ojačati dokaze o uzroku i posljedici u nutricionističkim istraživanjima – pojašnjava genetski epidemiolog Daniel Hwang sa Sveučilišta Queensland u Australiji.
Dodaje kako je to posebno važno jer je nužno razviti bolje metode razumijevanja utjecaja prehrane na razvoj bolesti poput dijabetesa, bolesti srca i karcinoma.
Analiza podataka više od 160.000 ljudi
Istraživanje je provedeno na temelju podataka više od 160.000 ispitanika u dobi od 37 do 73 godine, prikupljenih iz britanske baze zdravstvenih podataka. U analizu su bile uključene i genetske informacije sudionika te njihovi prehrambeni ukusi i preferencije.
Analizom su identificirane stotine povezanosti koje su obuhvatile čak 96 različitih prehrambenih preferencija. Među njima su i genetske varijante povezane sa sklonosti češnjaku, grejpu, luku, hrenu ili wasabiju, bobičastom grahu te dodavanju soli u hranu.
Nakon detaljne analize 325 gena povezanih s okusom i mirisom te 140 različitih namirnica, znanstvenici su izdvojili jednu posebno zanimljivu povezanost – između sklonosti luku i određene varijante gena receptora za miris OR2T6.
Genetska povezanost potvrđena u različitim dobnim skupinama
Ova je povezanost dodatno potvrđena i u manjoj bazi podataka mlađih ispitanika u dobi od 25 godina, što upućuje na to da određena genska varijanta može poslužiti kao pokazatelj (tzv. proxy) sklonosti luku neovisno o dobi.
Važno je naglasiti da su geni stabilni od rođenja te ih ne mogu promijeniti životne navike ili okolišni čimbenici koji utječu na zdravlje. Primjerice, iako dijabetes može utjecati na promjene u prehrani, on ne mijenja genetski zapis.
Moguća veza s manjim rizikom od dijabetesa i povišenog tlaka
Nakon što je potvrđena povezanost između gena i preferencije luka, istraživači su analizirali dodatne genetske skupove podataka kako bi ispitali povezanost s zdravstvenim ishodima. Rezultati su pokazali smanjeni rizik od povišenog krvnog tlaka te dijabetesa tipa 2 kod osoba s navedenom genskom varijantom.
Ovakav pristup korištenja genetskih varijanti kao zamjene za samoprijavljene podatke o prehrani, koji često mogu biti nepouzdani i promjenjivi, naziva se Mendelova randomizacija.
– Mendelova randomizacija u istraživanjima prehrane sve se više razvija, a studije već razjašnjavaju uzročne učinke kave, alkohola i unosa mlijeka – ističe Hwang.
Ova metoda pomaže u rješavanju problema nejasnih i često kontradiktornih povezanosti između prehrane i zdravlja. Ipak, stručnjaci upozoravaju da je i dalje izazovno identificirati pouzdane genetske markere koji vjerno odražavaju prehrambene navike ljudi.
Okus i miris kao ključni čimbenici prehrambenih navika
Znanstvenici smatraju da bi fokus na gene povezane s okusom i mirisom mogao omogućiti jasnije razumijevanje odnosa između prehrambenih preferencija i genetike, budući da upravo ta osjetila u velikoj mjeri određuju što volimo jesti.
Ipak, za sada se ne može govoriti o izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi između sklonosti luku i povoljnijih zdravstvenih ishoda. Istraživači naglašavaju da je rezultate potrebno potvrditi na većim i raznolikijim populacijama prije donošenja konačnih zaključaka ili primjene u kliničkoj praksi.
Moguće je i da u cijelu priču ulaze bioaktivni spojevi prisutni u luku, no to tek treba detaljnije istražiti. Iako je u analizi samo luk ispao kao snažan signal, istraživači ističu da je to zapravo prednost studije – jer ukazuje na to da je metoda dovoljno precizna da prepoznaje stvarne veze, a ne slučajne korelacije.
Procjenjuje se da nezdrava prehrana godišnje uzrokuje oko 11 milijuna prijevremenih smrti u svijetu, što pokazuje koliki je potencijal prehrane u prevenciji bolesti. Upravo zato, ovakva istraživanja mogu pomoći u boljem razumijevanju i smanjenju zdravstvenih rizika.
– Utvrđivanje uzročne povezanosti između određene hrane i bolesti predstavlja velik izazov u epidemiologiji prehrane. Razvili smo okvir temeljen na genima za okus i miris kako bismo znanstvenicima pomogli bolje razumjeti na koji način prehrana doprinosi kroničnim bolestima – zaključuje Hwang. Istraživanje je objavljeno u časopisu BMC Medicine.
(Ordinacija.hr)
