Lepromatozna lepra, poznata i kao multibacilarna guba, najteži je i najzarazniji oblik ove kronične infekcije. Zbog slabog imunosnog odgovora tijela, bakterija se nekontrolirano širi, ostavljajući razorne posljedice ako se ne dijagnosticira na vrijeme.
Lepromatozna lepra predstavlja najteži pol kliničkog spektra Hansenove bolesti, uzrokovane bakterijom Mycobacterium leprae. Njena je ključna karakteristika neadekvatan stanični imunitet, što omogućuje masovno razmnožavanje uzročnika u koži i perifernim živcima. Bolest ima izuzetno dug period inkubacije, ponekad i do 20 godina, a zbog golemog broja bakterija, nelečeni pacijenti su najzarazniji. Klinička slika se dramatično očituje na koži kroz brojne, simetrično raspoređene promjene poput mrlja, čvorića i plakova. S vremenom, difuzno zadebljanje kože lica dovodi do karakterističnog “lavljeg lica”uz gubitak obrva i trepavica. Za razliku od blažih oblika, osjet u lezijama u početku može biti očuvan, što odgađa dijagnozu.
Gubitak osjeta u rukama i nogama
Najteže i trajne posljedice bolesti proizlaze iz oštećenja perifernih živaca. Bakterija napada živčane stanice, što dovodi do progresivnog i simetričnog gubitka osjeta, osobito u rukama i nogama, što se opisuje kao anestezija u obliku “rukavica i čarapa”. Pacijenti gube sposobnost osjećanja boli i temperature, zbog čega nastaju nesvjesne ozljede, opekline i ulkusi koji često vode do gubitka prstiju. Uz to se javlja i mišićna slabost koja uzrokuje teške deformitete, poput “kandžaste šake”. Bolest zahvaća i sluznicu nosa, uzrokujući začepljenost, a s vremenom može uništiti nosnu pregradu i dovesti do kolapsa nosa.
Za konačnu potvrdu potrebni su laboratorijski testovi koji će otkriti i kvantificirati prisutnost uzročnika, zbog čega se dijagnoza ne može temeljiti isključivo na vanjskom izgledu.
Postavljanje dijagnoze započinje detaljnim kliničkim pregledom, pri čemu liječnik traži karakteristične znakove: brojne kožne lezije, zadebljanje perifernih živaca koji postaju opipljivi na tipičnim mjestima poput lakta, te jasan gubitak osjeta u zahvaćenim područjima. Prisutnost ovih znakova vrlo je sugestivna, no za konačnu potvrdu potrebni su laboratorijski testovi koji će otkriti i kvantificirati prisutnost uzročnika, zbog čega se dijagnoza ne može temeljiti isključivo na vanjskom izgledu.
Potvrda u laboratoriju
Definitivna potvrda lepromatozne lepre temelji se na biopsiji kože, pri kojoj se uzima mali uzorak tkiva iz aktivne lezije. Uzorak se boji posebnom Fite-Faraco metodom koja omogućuje vizualizaciju velikog broja acidorezistentnih bacila. Histološki nalaz je specifičan: u dermisu se vide nakupine makrofaga ispunjenih bakterijama, takozvane Virchowljeve stanice, a unutar njih velike nakupine bacila (globi). Taj nalaz potvrđuje da se radi o multibacilarnom obliku bolesti, što je ključno za odabir terapije prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Dodatni, iako ne dijagnostički, test jest leprominski (Mitsuda) test, koji procjenjuje stanični imunitet. Kod lepromatozne lepre on je tipično negativan, što potvrđuje slabost tjelesne obrane. Rana dijagnoza je presudna jer je bolest izlječiva antibioticima, čime se sprječava trajni invaliditet. ( Ordinacija.hr )
