Jedna od najvećih zabluda je da potres mozga uvijek prati dramatičan gubitak svijesti. Istina je, međutim, mnogo složenija i opasnija, a simptomi se mogu pojavljivati satima, pa čak i danima nakon udarca.
Udarac u glavu tijekom sportske utakmice, pad s bicikla ili naglo trzanje u prometnoj nesreći. Scenariji su svakodnevni, a posljedica često podcijenjena – potres mozga. Mnogi će odmahnuti rukom ako nisu izgubili svijest, vjerujući da su prošli bez ozbiljnije ozljede. No, medicinska struka upozorava da je takvo razmišljanje opasno. Potres mozga je traumatska ozljeda koja uzrokuje privremeni poremećaj moždane funkcije, a događa se kada mozak, uslijed vanjske sile, udari o stijenke lubanje. Gubitak svijesti, iako dramatičan, događa se u manje od deset posto slučajeva, što znači da velika većina ovih ozljeda prolazi ispod radara, ostavljajući ljude uvjerenima da je sve u redu. Upravo te, takozvane “blage” ozljede, kriju rizik odgođenih komplikacija ako se ne prepoznaju i ne tretiraju adekvatno. Problem leži u tome što se dijagnoza često temelji na simptomima, a ne na stvarnom staničnom oštećenju koje može nastati i bez vidljivih znakova.
Simptomi potresa mozga
Znakovi koji ukazuju na potres mozga mogu biti iznimno suptilni i podmukli, a ponekad se ne pojave odmah, već satima ili čak danima nakon inicijalnog udarca. Simptomi potresa mozga mogu se podijeliti u nekoliko kategorija. Fizički simptomi najčešće uključuju glavobolju, mučninu, povraćanje, vrtoglavicu, probleme s ravnotežom, umor te izraženu osjetljivost na svjetlo i buku. Kognitivni poremećaji manifestiraju se kao osjećaj zbunjenosti ili “magle u glavi”, poteškoće s koncentracijom i pamćenjem, pri čemu osoba može imati amneziju vezanu uz sam događaj. Ništa manje važni nisu ni emocionalni simptomi, poput neočekivane razdražljivosti, tuge, nervoze ili općenito pojačane emocionalne osjetljivosti. Zbog njihove odgođene pojave i činjenice da ih se lako može pripisati stresu ili umoru, mnogi ne potraže liječničku pomoć na vrijeme, čime se izlažu dodatnom riziku.
Temelj oporavka je strogi odmor, i to ne samo fizički, već i kognitivni. To podrazumijeva izbjegavanje sporta i napornih aktivnosti, ali i smanjenje mentalnih napora poput učenja, rada na računalu ili korištenja pametnih telefona.
Dijagnoza potresa mozga prvenstveno je klinička, što znači da se temelji na opisu događaja, prisutnim simptomima i detaljnom neurološkom pregledu. Liječnik će procijeniti vid, sluh, reflekse, ravnotežu i koordinaciju. Mnogi su iznenađeni kada saznaju da slikovne metode poput CT-a ili magnetske rezonance (MR) u većini slučajeva ne pokazuju nikakve abnormalnosti. Ove se pretrage koriste primarno kako bi se isključile teže i po život opasne ozljede, kao što su krvarenje u mozgu ili fraktura lubanje, a ne za potvrdu samog potresa mozga. Temelj oporavka je strogi odmor, i to ne samo fizički, već i kognitivni. To podrazumijeva izbjegavanje sporta i napornih aktivnosti, ali i smanjenje mentalnih napora poput učenja, rada na računalu ili korištenja pametnih telefona. Mozgu je nakon ozljede potrebno vrijeme i energija za oporavak, a prerani povratak uobičajenim aktivnostima može značajno produžiti simptome i povećati rizik od trajnih posljedica.
Kod dijela pacijenata simptomi poput glavobolje, vrtoglavice i problema s koncentracijom mogu potrajati tjednima ili mjesecima, stanje poznato kao postkomocijski sindrom. Još veći rizik prijeti sportašima i osobama sklonim ponovljenim ozljedama glave.
Posljedice ignoriranja ili neadekvatnog liječenja potresa mozga mogu biti ozbiljne. Kod dijela pacijenata simptomi poput glavobolje, vrtoglavice i problema s koncentracijom mogu potrajati tjednima ili mjesecima, stanje poznato kao postkomocijski sindrom. Još veći rizik prijeti sportašima i osobama sklonim ponovljenim ozljedama glave. Ako se nova ozljeda dogodi prije potpunog oporavka od prethodne, može doći do takozvanog “sindroma drugog udarca”, rijetkog, ali često fatalnog stanja koje uzrokuje naglo i nekontrolirano oticanje mozga. Dugoročno gledano, kumulativni učinak ponovljenih, čak i “blagih” udaraca u glavu povezuje se s povećanim rizikom od razvoja neurodegenerativnih bolesti poput kronične traumatske encefalopatije (CTE) i demencije u kasnijoj životnoj dobi.
Kada je potrebno hitno raegirati
Poseban oprez potreban je kod djece, koja često ne mogu jasno opisati kako se osjećaju. Znakovi potresa mozga kod njih mogu uključivati promjene u ponašanju poput izrazite razdražljivosti, promjena u obrascima spavanja ili prehrane, gubitka ravnoteže ili nezainteresiranosti za omiljene igračke. Iako se većina potresa mozga liječi mirovanjem, postoje simptomi alarma koji zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć jer mogu upućivati na težu ozljedu. Među njima su glavobolja koja se s vremenom pogoršava, opetovano povraćanje, konvulzije, izrazita pospanost ili nemogućnost buđenja, slabost u rukama ili nogama, nerazgovijetan govor te curenje bistre tekućine ili krvi iz nosa ili ušiju. Prepoznavanje ovih znakova i pravovremena reakcija ključni su za sprječavanje ozbiljnih komplikacija i osiguravanje potpunog oporavka. ( Ordinacija.hr )
