Sedlasta deformacija nosa, stanje kod kojeg nosni hrbat tone i stvara udubljenje nalik sedlu, nije samo estetski nedostatak. Ovaj problem može ozbiljno narušiti disanje i biti prvi vidljivi znak opasnih sistemskih bolesti koje zahtijevaju hitnu liječničku pomoć.
Sedlasta deformacija nosa, u medicinskoj terminologiji poznata i kao sedlasta nosna deformacija, stanje je kod kojeg središnji dio nosa, odnosno nosni hrbat (dorzum), gubi svoju visinu i urušava se. Zbog karakterističnog profila koji podsjeća na sedlo za jahanje, stanje je i dobilo svoje ime, a u javnosti se ponekad naziva i “boksačkim nosom”. Temeljni uzrok je gubitak potpore koju nosnom hrptu pruža nosna pregrada, odnosno septum – hrskavična struktura koja razdvaja lijevu i desnu nosnicu. Ovisno o stupnju gubitka potpore, deformacija se klasificira u tri stadija: minimalni, gdje postoji tek malo udubljenje; umjereni, kod kojeg je udubljenje vidljivo iz svih kutova, a vrh nosa se može početi okretati prema gore; te teški stadij, gdje je kolaps hrskavice očit, a nos poprima skraćen i spljošten izgled. Iako je promjena izgleda najočitija posljedica, bez adekvatnog liječenja ovo stanje može napredovati i uzrokovati ozbiljnije funkcionalne probleme.
Trauma je najčešći uzročnik
Iako se često povezuje s ozljedama, uzroci sedlastog nosa znatno su širi i složeniji. Trauma, poput snažnog udarca ili prijeloma nosa, doista je najčešći uzročnik. Nakon ozljede može doći do stvaranja septalnog hematoma (nakupljanja krvi unutar nosne pregrade) koji, ako se ne liječi, prekida dotok krvi u hrskavicu i uzrokuje njezino odumiranje i posljedični kolaps. Drugi čest uzrok su prethodne operacije nosa, poput septoplastike ili rinoplastike, tijekom kojih je možda uklonjeno previše hrskavice, čime je oslabljena cjelokupna struktura. No, sedlasta deformacija može biti i simptom ozbiljnih medicinskih stanja. Određene infekcije, poput sifilisa i lepre, mogu uništiti nosnu hrskavicu. Također, može biti posljedica zlouporabe droga, pogotovo udisanja kokaina koji oštećuje nosne strukture. Ono što posebno zabrinjava jest povezanost s autoimunim bolestima poput granulomatoze s poliangiitisom (ranije poznate kao Wegenerova bolest) ili relapsirajućeg polihondritisa, kod kojih imunološki sustav napada i uništava hrskavicu u tijelu, uključujući i onu u nosu.
No, sedlasta deformacija može biti i simptom ozbiljnih medicinskih stanja. Određene infekcije, poput sifilisa i lepre, mogu uništiti nosnu hrskavicu. Također, može biti posljedica zlouporabe droga, pogotovo udisanja kokaina koji oštećuje nosne strukture.
Osim vidljivog estetskog nedostatka koji kod mnogih pacijenata uzrokuje nelagodu i pad samopouzdanja, sedlasti nos sa sobom nosi i niz funkcionalnih smetnji. Najočitiji simptom, uz udubljenje na hrptu nosa, jest otežano disanje. Urušavanjem središnjeg dijela nosa sužavaju se unutarnji nosni zalisci, što dovodi do kronične nazalne opstrukcije. Pacijenti se često žale na stalnu začepljenost, bol ili nelagodu u nosu, krvarenje te stvaranje krastica. U težim slučajevima, deformacija može dovesti do perforacije (stvaranja rupe) u nosnoj pregradi, što dodatno pogoršava disanje i može uzrokovati zviždanje prilikom protoka zraka. Poremećeno disanje kroz nos može rezultirati i kroničnim problemima sa sinusima te opstruktivnom apnejom za vrijeme spavanja, stanjem koje karakteriziraju opasni prekidi disanja tijekom sna.
Postavljanje dijagnoze
Postavljanje točne dijagnoze ključan je korak koji ne samo da potvrđuje deformaciju, već i otkriva njezin temeljni uzrok, što je presudno za planiranje liječenja. Dijagnostički proces započinje detaljnim razgovorom s pacijentom (anamnezom), tijekom kojeg liječnik prikuplja informacije o prethodnim ozljedama, operacijama, simptomima te mogućim sistemskim bolestima. Slijedi fizikalni pregled kojim se procjenjuje vanjski izgled nosa, stabilnost struktura i stupanj udubljenja. Nezaobilazan dio je i endoskopski pregled unutrašnjosti nosa, koji liječniku omogućuje detaljan uvid u stanje nosne pregrade, sluznice i dišnih putova. Ako postoji sumnja na traumu kostiju ili se planira kirurški zahvat, kompjutorizirana tomografija (CT) smatra se zlatnim standardom jer pruža precizan prikaz koštanih i hrskavičnih struktura. U slučajevima kada se sumnja na autoimunu bolest ili infekciju, provode se i laboratorijske pretrage krvi kako bi se otkrili specifični upalni markeri ili protutijela. Tek nakon sveobuhvatne dijagnostike moguće je odrediti je li problem isključivo strukturalne prirode ili je simptom bolesti koju je potrebno liječiti na razini cijelog organizma. ( Ordinacija.hr )
