Novo istraživanje pokazalo je da dostupnost zelenih površina u blizini doma može biti povezana s manjim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2.
Dijabetes tipa 2 sve je češći diljem svijeta, a iako genetika ima važnu ulogu u njegovu razvoju, na rizik utječu i brojni čimbenici iz svakodnevnog života. Novo istraživanje pokazalo je da bi među njima moglo biti i nešto na što često ne obraćamo dovoljno pozornosti – koliko zelenila imamo u neposrednoj blizini doma.
Istraživači iz Australije i SAD-a pronašli su povezanost između dostupnosti zelenih površina, osobito privatnih vrtova i parkova, i manjeg rizika od razvoja dijabetesa tipa 2.
Više zelenila u blizini doma, manji rizik
Istraživački tim analizirao je podatke više od 400.000 sudionika britanske biobanke UK Biobank. Pojavu dijabetesa tipa 2 pratili su na temelju bolničkih zapisa tijekom medijana praćenja od 15,4 godine. Kako bi procijenili dostupnost zelenih površina, istraživači su koristili podatke iz sustava OS MasterMap Greenspace Layer, koji omogućuje procjenu dostupnosti javnih i privatnih zelenih površina stanovnicima Ujedinjenog Kraljevstva.
Kada su usporedili podatke o zdravlju sudionika s količinom zelenih površina u njihovu neposrednom okruženju, uočili su zanimljiv obrazac: što je više zelenila bilo u blizini doma, to je rizik od dijabetesa tipa 2 bio manji.
Osobe koje su unutar 100 metara od svojeg doma imale prostran privatni vrt imale su 6,8 posto manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u usporedbi s ljudima koji su živjeli u područjima s najmanje privatnih vrtova.
Slična povezanost pronađena je i kada je riječ o parkovima. Ljudi koji su u svojem susjedstvu imali četiri ili više parkova imali su 5,7 posto manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Zanimljivo, pritom nije bilo presudno jesu li se parkovi nalazili dovoljno blizu da ih se može jednostavno dosegnuti pješice.
Zašto bi vrtovi i parkovi mogli biti važni?
Važno je naglasiti da je riječ o opservacijskom istraživanju. To znači da su znanstvenici utvrdili povezanost između dostupnosti zelenih površina i rizika od dijabetesa, ali na temelju rezultata ne mogu dokazati da zelenilo izravno sprječava razvoj bolesti.
Na rezultate mogu utjecati i brojni drugi čimbenici. Istraživači su u svojoj analizi uzeli u obzir neke od njih, među kojima su pušenje, konzumacija alkohola i obiteljska povijest dijabetesa, no nemoguće je u potpunosti isključiti sve moguće utjecaje.
Jedno od mogućih objašnjenja mogla bi biti tjelesna aktivnost. Poznato je da redovito kretanje može smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2, čak i kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. Ljudi koji žive u blizini parkova i vrtova možda jednostavno imaju više prilika za kretanje, boravak na otvorenom i tjelesnu aktivnost.
To podupiru i rezultati ranijih istraživanja. Pokazalo se, naime, da ljudi koji žive u četvrtima s većim brojem parkova u prosjeku vježbaju oko 24 minute tjedno više od onih koji žive u područjima u kojima je parkova malo.
Zelenilo nije jednako dostupno svima
Istraživači upozoravaju i na još jedan važan aspekt cijele priče – društvene i ekonomske razlike. Poznato je da dijabetes češće pogađa ljude s nižim prihodima i nižom razinom obrazovanja. Istodobno, upravo te skupine često imaju i slabiji pristup zelenim površinama.
U vrijeme globalne stambene krize privatni vrt za mnoge je postao luksuz koji si ne mogu priuštiti. Osim toga, ljudi s nižim prihodima općenito teže dolaze do zdravstvene skrbi i teže si mogu priuštiti određene promjene životnih navika koje mogu smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2, poput prehrane bogate povrćem.
Zbog toga autori istraživanja smatraju da pitanje zelenih površina ne bi trebalo promatrati samo kao pitanje estetike ili kvalitete stanovanja, već i kao pitanje javnog zdravlja. Kako urbanisti, vlade i investitori traže rješenja za sve izraženiju stambenu krizu, rezultati ovog istraživanja sugeriraju da bi dostupnost javnih zelenih površina trebala biti sastavni dio planiranja novih stambenih naselja.
Vrt možda pruža više od prostora za odmor
– Trenutačni izazovi povezani sa stanovanjem znače da se razvija sve više stambenih zgrada velike gustoće, a ovo istraživanje pokazuje da pri planiranju zelenih površina treba dati prednost javnom zdravlju – kaže epidemiologinja okoliša Chinonso Odebeatu sa Sveučilišta Queensland. Dodaje kako vrtovi nisu samo estetski element stambenog prostora.
– Dokazi pokazuju da je vrt više od estetike jer će na zdravlje ljudi utjecati i to hoće li zelene površine biti uzete u obzir prilikom izgradnje stambenih naselja – poručuje.
Epidemiolog Nicholas Osborne sa Sveučilišta Queensland također ističe da bi javno zdravlje trebalo imati važnu ulogu u urbanističkom planiranju.
– Rezultati ovog istraživanja pokazuju koliko je važno javno zdravlje uključiti u urbano planiranje jer će odluke koje donosimo danas utjecati na naše zdravlje u budućnosti – kaže Osborne.
Nije svako zelenilo jednako korisno
Zelene površine mogu imati brojne pozitivne učinke na zdravlje stanovnika nekog područja, no čini se da pritom nije važna samo njihova količina, već i njihova vrsta.
Primjerice, privatni vrt može omogućiti ljudima da više vremena provode na otvorenom bez pritiska da prije izlaska iz kuće moraju biti posebno uređeni ili spremni za boravak među drugim ljudima. Istodobno, vrt pruža i aktivniji, neposredniji kontakt s prirodom.
Drugim riječima, samo veliko prostranstvo pokošene trave možda nije dovoljno da bi se ostvarile sve potencijalne koristi zelenih površina.
Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se preciznije utvrdilo što se točno krije iza povezanosti zelenih površina, osobito privatnih vrtova, i manjeg rizika od dijabetesa tipa 2. Osborne smatra da bi jedan od mogućih razloga mogao biti vitamin D.
– Osim tjelesne aktivnosti, boravak u vrtu na otvorenom može pridonijeti razini vitamina D, ali i imati oporavljajući učinak koji može značajno koristiti mentalnom zdravlju – objašnjava. Osim toga, boravak na otvorenom znači i veću izloženost različitim mikroorganizmima iz okoliša, koji bi mogli imati pozitivan učinak na zdravlje crijeva i imunološki sustav.
Iako još nije moguće sa sigurnošću reći zašto je veća dostupnost zelenih površina povezana s manjim rizikom od dijabetesa tipa 2, rezultati su zanimljiv podsjetnik na važnost svakodnevnog boravka u prirodi.
I možda još važnije – podsjećaju da na naše zdravlje ne utječu samo liječnici, lijekovi i bolnice. Na njega mogu utjecati i način na koji gradimo naselja, koliko nam je priroda dostupna te imamo li priliku svakodnevno biti aktivni i provoditi vrijeme na otvorenom. Istraživanje je objavljeno u časopisu BMC Public Health.
(Ordinacija.hr)
