Ako zabrinutost traje mjesecima, teško ju je kontrolirati i utječe na san, posao ili svakodnevne aktivnosti, moguće je da je riječ o anksioznom poremećaju.
Svatko se ponekad osjeća tjeskobno – prije važnog razgovora, ispita, liječničkog pregleda ili kada se suočava s nekom neizvjesnom situacijom. Takav osjećaj potpuno je normalan i najčešće nestaje kada prođe ono što ga je izazvalo. No što kada tjeskoba ne prestaje ili se javlja i kada za nju nema očitog razloga?
Upravo zato važno je razlikovati uobičajenu, prolaznu tjeskobu od anksioznog poremećaja. Prepoznavanje razlike može pomoći da lakše razumijemo vlastite simptome i, prema potrebi, o njima razgovaramo s liječnikom.
Koja je razlika između tjeskobe i anksioznog poremećaja?
Svatko se ponekad osjeća zabrinuto, nervozno ili napeto. Takvi osjećaji najčešće su povezani s konkretnim stresnim događajem – primjerice važnim ispitom, razgovorom za posao, financijskim problemima ili nekom drugom izazovnom situacijom.
Kada stresna situacija završi, tjeskoba se obično smanjuje, no kod anksioznih poremećaja to nije uvijek slučaj. Osjećaj straha i zabrinutosti može biti prisutan i nakon što stresor nestane, a ponekad se javlja i bez očitog razloga.
Postoji nekoliko vrsta anksioznih poremećaja, među kojima su:
- generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
- panični poremećaj
- specifične fobije
- socijalni anksiozni poremećaj
- separacijski anksiozni poremećaj
- agorafobija.
Generalizirani anksiozni poremećaj može izgledati kao svakodnevna zabrinutost
Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) u početku se može činiti vrlo sličnim „običnoj“ zabrinutosti. No kod ovog poremećaja osoba osjeća pretjeranu ili nerealnu zabrinutost zbog brojnih stvari – pa čak i zbog onoga što ne može jasno identificirati kao razlog straha.
Takva zabrinutost traje najmanje šest mjeseci i može početi ometati svakodnevno funkcioniranje. Uz stalnu zabrinutost mogu se pojaviti i različiti psihički i tjelesni simptomi, poput:
- poteškoća s koncentracijom
- problema sa spavanjem
- razdražljivosti
- umora
- napetosti mišića
- ponavljajućih bolova u trbuhu ili proljeva
- znojenja dlanova
- ubrzanog rada srca.
Kada tjeskoba postaje problem?
Tjeskoba se može promatrati kao svojevrsni kontinuum. U određenoj mjeri ona je normalan dio života i može biti korisna. Primjerice, blaga nervoza prije važnog događaja može nas potaknuti da se bolje pripremimo.
Kod anksioznog poremećaja, međutim, reakcija je pretjerana u odnosu na stvarnu situaciju i može značajno narušiti svakodnevno funkcioniranje.
Dva važna obilježja mogu pomoći u razlikovanju anksioznog poremećaja od prolaznog osjećaja tjeskobe:
- tjeskoba je nesrazmjerna situaciji ili nije primjerena dobi osobe
- tjeskoba narušava sposobnost normalnog funkcioniranja.
Osim toga, kod različitih anksioznih poremećaja često se javlja pretjerano predviđanje negativnih ishoda u situacijama koje uključuju neizvjesnost.
Neizvjesnost je sastavni dio života, ali osoba s anksioznim poremećajem može potencijalne ishode određene situacije doživljavati kao puno opasnije ili vjerojatnije nego što oni u stvarnosti jesu.
„Nenormalnu“ odnosno problematičnu tjeskobu karakteriziraju pretjerane i trajne brige koje ne nestaju čak ni kada nema konkretnog razloga za stres ili nervozu. Zbog toga osobe s anksioznim poremećajem često počinju izbjegavati situacije, mjesta ili stvari koje pokreću njihove simptome ili ih dodatno pogoršavaju.
Kako izgleda normalna, a kako problematična tjeskoba?
Zamislite da se jednog jutra probudite i znate da vas tog dana čeka važan ispit. Sasvim je normalno da osjećate nervozu ili tjeskobu.
Srce vam može ubrzano kucati, možete osjećati nelagodu u želucu, a misli vam se mogu stalno vraćati na ispit i mogući rezultat. No kada ispit završi, osjećaj napetosti najvjerojatnije će se postupno smanjiti, a tijelo će se vratiti u uobičajeno stanje.
Drugačija je situacija ako se jednog jutra, bez konkretnog razloga, probudite uvjereni da će se nešto loše dogoditi vama ili bliskoj osobi. Ako o tome razmišljate cijeli dan, a nametljive misli nastave se pojavljivati i sljedećeg dana, to može upućivati na anksiozni poremećaj.
Kod anksioznih poremećaja zabrinutost je često pretjerana i teško ju je kontrolirati. Može biti prisutna veći dio dana, tijekom većine dana, a mogu se pojaviti i izraženi tjelesni simptomi.
Među njima su:
- glavobolja
- umor
- bolovi u mišićima
- problemi sa spavanjem
- probavne tegobe.
Anksiozni poremećaji mogu se liječiti
Ako imate anksiozni poremećaj, važno je znati da postoje učinkoviti načini liječenja i da se simptomi mogu držati pod kontrolom. Uz odgovarajuću terapiju moguće je značajno poboljšati kvalitetu života. Zato je važno dobiti točnu dijagnozu i, prema preporuci liječnika, započeti odgovarajuće liječenje.
Ono može uključivati:
- psihoterapiju, osobito kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT)
- lijekove, poput lijekova protiv anksioznosti, antidepresiva ili beta-blokatora
- grupe za podršku
- tehnike upravljanja stresom.
Uz psihoterapiju ili lijekove mogu se koristiti i neke komplementarne metode koje pojedinim osobama mogu pomoći u smanjenju simptoma. Među njima su redovita tjelesna aktivnost, primjerice tai chi ili joga, meditacija i tehnike opuštanja, poboljšanje prehrambenih navika, masaža ili akupunktura.
Važno je, međutim, da se kod izražene ili dugotrajne anksioznosti ne oslanjate samo na samopomoć. Ako osjećaj tjeskobe počne ometati svakodnevni život, odnose, posao, san ili druge aktivnosti, razgovor sa stručnjakom može biti važan prvi korak prema odgovarajućoj pomoći.
(Ordinacija.hr)
