Istraživanja pokazuju da ljudi koji češće jedu u društvu imaju bolje emocionalno blagostanje, dok zajednički obroci mogu imati važnu ulogu i u očuvanju zdravlja mozga.
U užurbanom svakodnevnom životu obrok često pojedemo sami – ispred računala, televizora ili usput, između dvije obveze. No zajedničko objedovanje, jedna od najstarijih ljudskih navika, moglo bi imati puno veću ulogu u našem zdravlju nego što mislimo.
Istraživanja povezuju češće jedenje u društvu s boljim emocionalnim blagostanjem i manjim rizikom od depresivnih simptoma, a postoje i naznake da bi društvena povezanost ostvarena tijekom obroka mogla biti važna za dugoročno zdravlje mozga.
– Dijeljenje obroka ključan je mehanizam za povezivanje, izgradnju povjerenja i stvaranje odnosa s drugima – kaže Jan-Emmanuel De Neve, profesor ekonomije i bihevioralnih znanosti na Sveučilištu Oxford.
Zajednički obrok i mentalno zdravlje
Velik dio istraživanja o zajedničkom objedovanju, piše BBC, usmjeren je upravo na njegovu povezanost s mentalnim zdravljem.
U jednom istraživanju sudjelovalo je 9361 žena u dobi od 60 godina i više. Pokazalo se da je broj ljudi koji sjede za stolom tijekom obroka povezan s rizikom od depresije. Povezanost je ostala prisutna i kada su istraživači uzeli u obzir druge čimbenike, poput zdravstvenog i financijskog stanja te činjenice živi li osoba sama.
Slične rezultate pokazalo je i istraživanje japanskih znanstvenika. Osobe u dobi od 65 do 74 godine koje su živjele s obitelji, ali su jele same, imale su pet puta veće izglede za razvoj simptoma depresije od onih koje su redovito objedovale u društvu.
Zanimljive podatke donosi i Izvješće o svjetskoj sreći, koje se temelji na globalnom istraživanju tvrtke Gallup. U istraživanje iz 2024. godine uključena su pitanja o tome koliko su dana u posljednjih tjedan dana sudionici ručali ili večerali s nekim koga poznaju.
Na pitanja je odgovorilo oko 150.000 ljudi diljem svijeta, a pokazalo se da su oni koji su češće dijelili obroke s drugima ujedno imali više rezultate na mjerama emocionalnog blagostanja. De Neve navodi da je učestalost zajedničkih obroka bila povezana sa zadovoljstvom životom gotovo jednako snažno kao radni status i relativni prihod.
Naravno, takvi rezultati ne dokazuju da će samo zajedničko objedovanje spriječiti depresiju. Ljudi koji češće jedu s drugima mogu općenito imati bogatiji društveni život i više društvene podrške. Ipak, istraživanja upućuju na zanimljivu povezanost.
Zašto nam je bolje kada jedemo zajedno?
Dijeljenje hrane od davnina je povezano s druženjem, povjerenjem i osjećajem pripadnosti, no postoji i moguće biološko objašnjenje.
Robin Dunbar, biološki antropolog sa Sveučilišta Oxford, smatra da jedenje prirodno može aktivirati sustav endorfina, kemijskih tvari povezanih s osjećajem ugode. To bi moglo dodatno ojačati povezanost među ljudima koji dijele obrok.
Zanimljivo je i da društvo može promijeniti način na koji doživljavamo samu hranu. U istraživanjima Erice Boothby sa Sveučilišta Pennsylvania sudionici su čokoladu smatrali ukusnijom kada su je jeli u društvu druge osobe. Dakle, zajednički obrok možda ne čini samo razgovor ugodnijim – mogao bi povećati i sam užitak u hrani.
Može li zajedničko objedovanje zaštititi mozak?
Istraživanja posljednjih godina počela su povezivati naviku jedenja nasamo i sa zdravljem mozga. Japanski istraživači 2025. godine otkrili su da ljudi koji redovito jedu sami imaju manji volumen mozga u nekim područjima važnima za kognitivne funkcije, uključujući medijalni temporalni režanj i hipokampus.
Dio razlika mogao se objasniti prehranom. Ljudi koji jedu sami češće konzumiraju manje nutritivno vrijedne namirnice. No prehrana nije mogla objasniti sve uočene razlike. Istraživači zato smatraju da bi i manjak društvene povezanosti mogao utjecati na dugoročno zdravlje mozga.
Jedno od mogućih objašnjenja jest da društvena podrška i uživanje u zajedničkim obrocima mogu smanjiti stres, koji je poznat čimbenik rizika za propadanje živčanog sustava. Razgovor tijekom obroka istodobno pruža mentalnu stimulaciju koja može pomoći održavanju kognitivnih funkcija.
Sudionici istraživanja imali su uredne kognitivne funkcije, a istraživači naglašavaju da nalazi pokazuju povezanost, a ne dokaz da jedenje samo po sebi uzrokuje promjene u mozgu ili demenciju.
Italija kao primjer kulture zajedničkog objedovanja
Koliko često ljudi jedu zajedno značajno se razlikuje među zemljama. Prema podacima Izvješća o svjetskoj sreći, Japanci u prosjeku dijele manje od četiri obroka tjedno s drugim ljudima. U Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u taj broj iznosi oko sedam do osam, dok se u Italiji približava brojci od devet zajedničkih obroka tjedno.
Italija je poznata po kulturi u kojoj hrana ima važnu društvenu ulogu. UNESCO je pri dodjeli statusa nematerijalne kulturne baštine talijanskoj kuhinji istaknuo upravo ulogu obroka u povezivanju obitelji i zajednice.
Sličnu filozofiju njeguje i pokret Slow Food, koji je nastao u Italiji prije 50 godina kao reakcija na sve veću popularnost brze hrane. Osim zaštite lokalnih tradicija i održive proizvodnje hrane, pokret naglašava važnost zajedničkog kuhanja i objedovanja.
– U Italiji je dijeljenje hrane filozofija sama po sebi: zajedno kuhati i dijeliti pripremu onoga što ćemo staviti na stol – kaže Barbara Nappini, predsjednica organizacije Slow Food Italia.
Ne morate čekati posebnu prigodu
Suvremeni način života ipak sve češće znači da ljudi jedu sami. Ako želite češće jesti u društvu, rješenje možda nije komplicirano.
Istraživanja pokazuju da često podcjenjujemo koliko drugi ljudi uživaju u našem društvu i koliko zapravo žele provoditi vrijeme s nama. Zato poziv prijatelju, članu obitelji ili čak poznaniku na ručak ili večeru može biti jednostavan način da se povežete s drugima.
U Italiji je tehnološki poduzetnik Paolo Bavaro 2019. godine pokrenuo aplikaciju Tablo koja povezuje ljude koji žele jesti u društvu. Dosad je korištena više od 300.000 puta. Prosječni korisnik ima oko 30 godina, a cilj aplikacije nije upoznavanje partnera, već širenje društvenog kruga.
Sličnu ideju istraživao je i psiholog Jamil Zaki sa Sveučilišta Stanford, koji je organizirao takozvane „platonske spojeve“ za sramežljive studente. Susreti u sveučilišnom kafiću pomogli su im povećati samopouzdanje u društvenim situacijama.
Sve to upućuje na jednostavnu poruku: zajednički obrok nije samo prilika za unos hrane, već i za razgovor, povezivanje i stvaranje osjećaja pripadnosti.
Stoga sljedeći put kada sjednete za stol, možda vrijedi pozvati nekoga da vam se pridruži. Osim što ćete podijeliti obrok, mogli biste učiniti nešto dobro i za svoje mentalno i društveno zdravlje.
(Ordinacija.hr)
