Način na koji reagiramo na stres ne određuju samo osobnost, genetika i životna iskustva. Novo istraživanje pokazuje da bi važnu ulogu mogla imati i raznolikost crijevnog mikrobioma.
Ista neugodna situacija jednu osobu može potpuno izbaciti iz ravnoteže, dok će je druga doživjeti kao problem koji se može riješiti. Razlike u reakcijama na stres dugo su se povezivale s genetikom, osobnošću, temperamentom i prijašnjim iskustvima. Novo istraživanje sada upućuje na još jednog mogućeg sudionika – mikroorganizme koji žive u našim crijevima.
Ljudi s raznovrsnijim crijevnim mikrobiomom pokazali su izraženiju reakciju na kratkotrajni stres, piše National Geographic. Iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je snažnija reakcija nešto negativno, istraživači objašnjavaju da ona može značiti kako se organizam brzo i učinkovito mobilizira kada se suoči s izazovom.
Rezultati ne dokazuju da crijevne bakterije određuju koliko će netko biti otporan na stres. Ipak, pružaju nove informacije o složenoj komunikaciji između crijeva i mozga te mogućoj ulozi mikrobioma u reguliranju stresnog odgovora.
Što se događa kada smo pod stresom?
Stres je prirodna reakcija tijela na situaciju koju doživljavamo kao zahtjevnu, nepredvidivu ili opasnu. Kada mozak prepozna moguću prijetnju, aktivira se amigdala, područje povezano s emocionalnom obradom događaja. Ona šalje signal hipotalamusu, dijelu mozga koji sudjeluje u upravljanju različitim tjelesnim funkcijama.
Tada se pokreće niz fizioloških reakcija: srce počinje brže kucati, disanje se ubrzava, mišići se napinju, a u krvotok se oslobađaju hormoni stresa poput kortizola i adrenalina. Energija se usmjerava prema sustavima koji bi nam mogli pomoći da se obranimo, pobjegnemo ili brzo reagiramo.
Zbog toga se u stresnoj situaciji mogu pojaviti lupanje srca, znojenje, ubrzano disanje, napetost u mišićima, mučnina, grčevi ili druge probavne smetnje. Riječ je o evolucijski razvijenom mehanizmu koji je ljudima pomagao da prežive neposredne prijetnje.
Crijeva i mozak neprestano komuniciraju
Crijevni mikrobiom čine bilijuni bakterija, virusa, gljivica i drugih mikroorganizama koji žive u probavnom sustavu. Osim što sudjeluju u probavi i metabolizmu, ti mikroorganizmi imaju važnu ulogu u radu imunološkog sustava, stvaranju pojedinih spojeva i zaštiti crijevne barijere.
Crijeva i mozak povezani su takozvanom osi crijeva–mozak. Njome se signali prenose putem živčanog, hormonskog, metaboličkog i imunološkog sustava. Komunikacija je dvosmjerna: crijevni mikroorganizmi i spojevi koje proizvode mogu utjecati na mozak, dok stres i promjene u živčanom sustavu mogu mijenjati uvjete u crijevima.
Kronični stres, primjerice, može utjecati na sastav mikrobioma, propusnost crijevne barijere, upalne procese i proizvodnju mikrobnih metabolita. Promjene u crijevima zatim mogu slati nove signale prema mozgu i dodatno utjecati na raspoloženje i stresni odgovor.
Što je pokazalo istraživanje?
U istraživanju, objavljenom u časopisu Neurobiology of Stress, sudjelovale su 74 zdrave odrasle osobe. Njih 35 bilo je izloženo standardiziranom laboratorijskom testu koji izaziva akutni stres, dok je 39 sudionika obavljalo usporediv zadatak bez stresnih elemenata.
Znanstvenici su u više navrata uzimali uzorke sline kako bi izmjerili promjene razine kortizola. Sudionici su istodobno procjenjivali koliko se osjećaju uznemireno, a uzorci stolice upotrijebljeni su za analizu sastava i raznolikosti njihova crijevnog mikrobioma.
Pokazalo se da je veća raznolikost crijevnih mikroorganizama bila povezana sa snažnijim porastom kortizola i većim subjektivnim osjećajem stresa među ljudima koji su prošli stresni test. Takva povezanost nije zabilježena u kontrolnoj skupini koja nije bila izložena stresoru.
Nalazi upućuju na to da mikrobiom možda sudjeluje u načinu na koji tijelo uključuje stresni odgovor kada se pojavi konkretan izazov.
Snažnija reakcija nije nužno lošija
Više kortizola i intenzivniji osjećaj napetosti obično zvuče kao znak da se osoba slabije nosi sa stresom. No snažna i kratkotrajna reakcija može biti dio normalnog i korisnog odgovora organizma.
Akutni stres pomaže nam da se usredotočimo, brzo mobiliziramo energiju i primjereno reagiramo na situaciju. Problem nastaje kada se taj sustav ne uspije isključiti nakon što opasnost ili izazov prođu.
Snažnija reakcija na akutni stres nije nužno štetna. Primjerena aktivacija stresnog sustava omogućuje fleksibilnu prilagodbu izazovima i prijetnjama, objasnio je voditelj istraživanja Thomas Karner sa Sveučilišta u Beču.
Raznolikiji mikrobiom često se povezuje sa stabilnijim i otpornijim crijevnim ekosustavom. Znanstvenici zato pretpostavljaju da bi mikrobiološka raznolikost mogla pratiti sposobnost organizma da se aktivira kada je potrebno, a zatim vrati u ravnotežu. Međutim, ova pretpostavka tek treba biti potvrđena daljnjim istraživanjima.
Akutni i kronični stres nisu isto
Važno je razlikovati kratkotrajni stres od kronične izloženosti pritisku. Akutni stres pojavljuje se kao odgovor na određeni izazov i najčešće slabi kada taj izazov prođe. To može biti razgovor za posao, važan ispit, javni nastup ili iznenadna neugodna situacija.
Kronični stres traje dugo ili se često ponavlja, bez dovoljnog vremena za oporavak. Njegovi izvori mogu biti neprestana zabrinutost, pritisak na poslu, financijska nesigurnost, narušeni odnosi ili dugotrajna bolest.
Ako stresni sustav ostane predugo aktivan, može doći do poremećaja regulacije kortizola te negativnih učinaka na san, raspoloženje, probavu, imunitet i kardiovaskularno zdravlje. Dugotrajan stres također može promijeniti sastav mikrobioma i oslabiti crijevnu barijeru.
Znanstvenici još ne znaju štiti li raznovrsniji mikrobiom od posljedica kroničnog stresa niti kako utječe na prijelaz iz korisne kratkotrajne reakcije u dugotrajno opterećenje organizma.
Ana Kutija: Stres nije samo psihološki problem i ne rješava se isključivo odmorom
Važni su i mikrobni metaboliti
Istraživači nisu proučavali samo vrste mikroorganizama, nego i njihovu procijenjenu sposobnost proizvodnje kratkolančanih masnih kiselina. Riječ je o spojevima koji nastaju kada crijevne bakterije razgrađuju prehrambena vlakna.
Posebno su analizirani butirat i propionat, koji sudjeluju u metaboličkim i imunološkim procesima te mogu utjecati na komunikaciju između crijeva i mozga.
Veća procijenjena sposobnost stvaranja butirata bila je povezana sa snažnijom reakcijom kortizola, dok je sposobnost stvaranja propionata bila povezana sa slabijom reakcijom. To pokazuje da utjecaj mikrobioma nije jednostavan i da se kratkolančane masne kiseline ne mogu samo podijeliti na „dobre“ i „loše“.
Njihov učinak vjerojatno ovisi o količini, međusobnom odnosu, sastavu mikrobioma, prehrani i brojnim drugim individualnim čimbenicima.
Mikrobiom je samo dio priče
Crijevne bakterije nisu jedini razlog zbog kojeg ljudi različito reagiraju na stres. Važnu ulogu imaju genetske razlike, iskustva stečena tijekom života, osobnost, temperament, trenutačno zdravstveno stanje i način na koji osoba procjenjuje određenu situaciju.
Netko tko se prvi put suočava s medicinski hitnim slučajem vjerojatno će biti uznemireniji od zdravstvenog djelatnika koji zna što treba učiniti. Iako je događaj isti, njihovo iskustvo i procjena vlastite sposobnosti upravljanja situacijom potpuno su različiti.
Na reakciju mogu utjecati i ranija traumatska iskustva. Ona su u pojedinim istraživanjima povezana s epigenetskim promjenama, odnosno promjenama u aktivnosti gena koje ne mijenjaju sam zapis DNK. Znanstvenici još istražuju koliko dugo te promjene traju i mogu li se prenositi na sljedeće generacije.
Osobine ličnosti također imaju određenu ulogu. Ljudi skloniji zabrinutosti i negativnim emocijama često burnije emocionalno reagiraju tijekom stresnih dana, dok otvorenost, društvenost, organiziranost i samodisciplina mogu biti povezani s umjerenijim emocionalnim oscilacijama. Ipak, riječ je o sklonostima, a ne o nepromjenjivim granicama otpornosti.
Možemo li prehranom promijeniti odgovor na stres?
Prehrana i životne navike mogu utjecati na sastav crijevnog mikrobioma, ali na temelju ovog istraživanja nije moguće tvrditi da će određena namirnica, probiotik ili dodatak prehrani poboljšati otpornost na stres.
Studija je obuhvatila relativno malen broj zdravih odraslih osoba i pokazala je povezanost, a ne uzročno-posljedični odnos. Mikrobiom je analiziran u jednom trenutku, dok je sposobnost proizvodnje kratkolančanih masnih kiselina procijenjena na temelju prisutnih bakterijskih gena, a ne izravnim mjerenjem količine tih spojeva.
Za zdravlje mikrobioma općenito se preporučuje raznolika prehrana bogata povrćem, voćem, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, orašastim plodovima i sjemenkama. Redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san i ograničavanje ultraprerađene hrane također mogu poduprijeti zdravlje crijeva.
Ipak, nijedna od tih mjera ne predstavlja samostalno liječenje kroničnog stresa, anksioznosti ili drugih teškoća mentalnog zdravlja. Mikrobiom je jedan dio mnogo složenijeg sustava u kojem se susreću mozak, tijelo, životna iskustva i trenutačne okolnosti.
Ordinacija.hr
