Pseudogiht najčešće zahvaća koljena, a napad može uzrokovati oticanje, crvenilo, osjećaj topline i izrazitu osjetljivost zgloba.
Iznenadna bol, otečen i crven zglob koji je na dodir topao mogu se na prvi pogled učiniti kao tipičan napad gihta. No slične tegobe može uzrokovati i pseudogiht, oblik artritisa koji se najčešće javlja u starijoj dobi.
Medicinski naziv za pseudogiht je bolest taloženja kalcijeva pirofosfata (CPPD). Dok se kod gihta u zglobovima nakupljaju kristali mokraćne kiseline, kod pseudogihta problem stvaraju kristali kalcijeva pirofosfata (CPP).
Pseudogiht se najčešće se javlja u koljenima, no može zahvatiti i zapešća, šake, ramena, kukove, laktove i gležnjeve, a za razliku od gihta rijetko se pojavljuje u zglobu na kojem se palac stopala spaja s ostatkom stopala.
Kako prepoznati pseudogiht?
Napad pseudogihta obično nastupa iznenada, a simptomi se pojave odjednom, umjesto da se postupno razvijaju. Zahvaćeni zglob može biti:
- jako bolan
- otečen
- crven ili promijenjene boje
- topao na dodir
- ukočen i teško pokretljiv.
Zbog boli može biti teško osloniti se na zahvaćeni zglob ili ga normalno koristiti. Simptomi se pojavljuju u epizodama, odnosno napadima, koji mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a ponekad i dulje. Nakon što se povuku, mogu se ponovno pojaviti.
Zašto nastaje pseudogiht?
Pseudogiht nastaje kada se kristali kalcijeva pirofosfata nakupljaju u zglobu. Kristali se mogu taložiti u hrskavici i sinovijalnim strukturama koje okružuju i štite zglob, a njihovo nakupljanje s vremenom može izazvati upalu i bol.
Još nije potpuno jasno zašto tijelo kod nekih ljudi proizvodi višak kalcijeva pirofosfata. Ulogu mogu imati genetika, ozljede zglobova te određeni metabolički i endokrini poremećaji.
Kristali kalcijeva pirofosfata postaju sve češći s dobi. Na rendgenskim snimkama mogu se pronaći kod gotovo polovice osoba starijih od 85 godina. Ovakav nalaz naziva se hondrokalcinoza. Međutim, važno je naglasiti da većina ljudi kod kojih se vide takve naslage nikada ne razvije simptome pseudogihta.
Tko ima veći rizik?
Najvažniji čimbenik rizika je dob – pseudogiht je mnogo češći kod osoba starijih od 65 godina. Rizik mogu povećati i:
- prethodna ozljeda ili operacija zgloba
- obiteljska povijest pseudogihta
- hemokromatoza, odnosno prekomjerno nakupljanje željeza u tijelu
- manjak magnezija (hipomagnezemija)
- hiperparatireoidizam, odnosno pojačana aktivnost paratireoidnih žlijezda
- bolesti štitnjače
- hipofosfatazija
- osteopenija
- kronična bubrežna bolest.
Pseudogiht se može pojaviti i kod osoba koje već imaju druge vrste artritisa, uključujući giht, osteoartritis, reumatoidni ili posttraumatski artritis.
U nekim obiteljima postoji veća sklonost razvoju pseudogihta, što upućuje na moguću genetsku komponentu. Nasljedna sklonost može biti povezana i s pojavom bolesti u mlađoj dobi.
Kako se postavlja dijagnoza?
Budući da pseudogiht može izazvati simptome slične gihtu, infekcijama i drugim bolestima zglobova, za postavljanje dijagnoze potreban je liječnički pregled.
Liječnik će pregledati zahvaćeni zglob i razgovarati s pacijentom o tome kada su se simptomi pojavili, ponavljaju li se te postoje li aktivnosti ili određeno doba dana kada se bol pogoršava.
Jedna od najvažnijih pretraga je punkcija zgloba, odnosno artrocenteza. Tijekom postupka iglom se uzima mala količina zglobne tekućine koja se potom analizira u laboratoriju. Pod mikroskopom se mogu pronaći kristali kalcijeva pirofosfata, što je jedan od najboljih načina za potvrdu pseudogihta.
Punkcija može biti neugodna ili bolna, posebno kada je zglob već izrazito upaljen, no liječnik može primijeniti lokalni anestetik.
U dijagnostici se mogu koristiti i slikovne metode kojima se traže znakovi nakupljanja kristala, odnosno hondrokalcinoze. To uključuje rendgen, CT, magnetsku rezonanciju i ultrazvuk.
Kako se liječi pseudogiht?
Liječenje je usmjereno na ublažavanje boli i upale tijekom napada te smanjenje učestalosti pogoršanja.
Često se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL), poput ibuprofena ili naproksena, koji mogu smanjiti bol i upalu. Ipak, ti lijekovi nisu prikladni za svakoga, osobito za osobe s određenim zdravstvenim problemima, pa se prije njihova uzimanja treba posavjetovati s liječnikom. Poseban oprez potreban je i kod duljeg uzimanja.
Liječnik može propisati i kortikosteroide, u obliku tableta ili injekcije izravno u zahvaćeni zglob.
Druga mogućnost je kolhicin, lijek koji smanjuje upalu i bol. Posebno može biti učinkovit ako se primijeni unutar 24 sata od početka napada. U nekim slučajevima liječnik može preporučiti i dugotrajno uzimanje male doze kako bi se smanjila učestalost napada.
Kod određenih pacijenata mogu se razmotriti i biološki lijekovi poput anakinre ili kanakinumaba. Ti se lijekovi koriste za liječenje drugih vrsta artritisa, no prema navedenom izvoru nisu odobreni od američke FDA za liječenje pseudogihta, pa njihova primjena može biti ograničena i skuplja.
Može li pseudogiht oštetiti zglobove?
Neliječeni pseudogiht može dovesti do češćih i težih napada, a kristalne naslage mogu s vremenom oštetiti zglob. Zbog toga simptomi mogu nalikovati onima kod osteoartritisa ili reumatoidnog artritisa.
Ako se kristali kalcijeva pirofosfata nakupe u području gornjeg dijela vrata, kod nekih se ljudi mogu pojaviti bol u vratu ili glavobolja.
Može li se pseudogiht spriječiti?
Trenutačno ne postoji način da se pseudogiht u potpunosti spriječi. Budući da stručnjaci još ne znaju točno zašto kod nekih ljudi dolazi do prekomjernog stvaranja kalcijeva pirofosfata, ne postoje ni jasni okidači koje bi osoba mogla jednostavno izbjeći. Ipak, kontrola drugih zdravstvenih stanja može pomoći u smanjenju učestalosti napada.
Važno je i znati da pojava pseudogihta nije posljedica nečega što je osoba „pogrešno” učinila. Kod mnogih ljudi ne postoji jasan vanjski uzrok koji bi mogli promijeniti ili izbjeći.
Kada se treba javiti liječniku?
Iznenadna i jaka bol u zglobu praćena oticanjem, crvenilom ili promjenom boje kože zahtijeva liječničku procjenu. Takvi simptomi ne moraju biti posljedica pseudogihta – mogu se javiti i kod gihta, infekcija i drugih stanja koja zahtijevaju brzo liječenje.
Liječniku se treba javiti i ako se napadi pseudogihta počnu javljati češće ili postanu izraženiji nego prije. Iako pseudogiht može biti neugodan i bolan, pravilnom dijagnozom i odgovarajućim liječenjem simptomi se mogu ublažiti, a učestalost napada smanjiti.
(Ordinacija.hr)
