Odgovara:

Bernarda Škegro, psihologinja

Ono što opisujete može biti vrlo zastrašujuće, ali važno je znati da se nakon razdoblja velikog stresa ponekad razvije začarani krug panike: pojavi se tjelesni osjećaj, uplašimo se da je opasan, strah dodatno pojača tjelesnu reakciju i tako nastane još veći strah.

S obzirom na uredne liječničke nalaze koje navodite, pokušala bih sada napraviti nešto što je teško, ali vrlo važno: prestati stalno provjeravati tijelo. Pokušajte da nakon svakog osjećaja u prsima ne mjerite puls ili tlak, ne tražite objašnjenje na internetu ili ponovno analizirate što bi simptom mogao značiti. Takvo provjeravanje kratkoročno smiruje, ali dugoročno uči mozak da je tjelesni osjećaj opasan.

Ono što opisujete može odgovarati razdoblju visoke anksioznosti i paničnih napadaja. Kada krene zabrinutost zbog neke senzacije u tijelu koju osjećate, pokušajte prebaciti fokus na nešto drugo. Važno je pritom razlikovati preusmjeravanje pažnje od bježanja od straha. Cilj nije pod svaku cijenu „ugasiti“ svaki neugodan osjećaj, nego postupno naučiti da ga možete osjetiti, a da ga ne morate odmah protumačiti kao znak opasnosti.

Važno je da čim osjetite strah da se ne prepustite i krenete u još više razmišljanja “što je ovo i što mi se sad događa” već da što prije zaustavite daljnje analiziranje. Jedna od tehnika jest 5-4-3-2-1 tehnika. Više je mindfulness tehnika koje su vrlo korisne za prvu pomoć samoj sebi u napadajima panike pa vas potičem da pročitate više o njima.

Kada osjetite nalet straha, pokušajte reći: „Nije ugodno, ali ne moram ovo odmah riješiti. Pustit ću da val prođe.“ Nemojte se boriti protiv osjećaja niti pokušavati na silu duboko disati. Dišite što prirodnije, usporite izdah i ostanite u situaciji ako je možete podnijeti.

Ako se napad pojavi pred spavanje, nemojte ležati i satima čekati da strah nestane (dok se pritom u glavi odvijaju vjerojatno najcrnji scenariji). Ako ste potpuno razbuđeni ustanite, napravite nešto mirno uz prigušeno svjetlo i vratite se u krevet kada ponovno osjetite pospanost. Pokušajte također nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima, umjesto da život počnete prilagođavati strahu.

I još nešto važno: nemojte od sebe očekivati da ćete se svaki put odmah smiriti. Cilj nije „pobijediti“ svaki napad, nego postupno naučiti da možete izdržati val straha bez provjeravanja, bježanja i katastrofičnog tumačenja onoga što osjećate.

Budući da ovo traje gotovo dva mjeseca i utječe na san, bilo bi dobro uključiti psihologa ili psihoterapeuta koji radi s paničnim napadima i anksioznošću. Tu se vrlo konkretno može naučiti različite tehnike kako zaustaviti ovo što se vama događa. S obzirom na to da ste već obavili liječničke preglede i da prema vašim navodima nisu pronađeni znakovi akutnog tjelesnog problema, ovo je dobar trenutak da se uz daljnje praćenje svog zdravstvenog stanja pozabavite i psihološkim dijelom problema. Ako se pojavi nova, jaka ili drukčija bol u prsima, izrazito otežano disanje, gubitak svijesti ili neki drugi simptom, ponovno se treba javiti liječniku.

I zapamtite jednu važnu stvar: cilj nije da nikada više ne osjetite strah. Cilj je da, kada se strah pojavi, više ne povjerujete automatski da ste u opasnosti. Tada se postupno vraća osjećaj slobode.