Odgovara:

Igor Girotto, dr. med., spec. psihijatar

Poštovani! Na temelju onog što ste napisali o sebi zaključujem da ste vjerojatno već doživjeli da vas ljudi oko vas ohrabruju, uvjeravaju da se možete potruditi da to što smeta vas i/ili okolinu, promijenite. Mislim da ste na tom planu već i učinili što je u vašoj moći, jer pišete da se trudite to promijeniti i donekle uspijevate. Općenito govoreći, trudite se “nadrasti” svoj problem i to je ok. Ako zamislimo da je situacija u kojoj vi blokirate ponavljanje jednog obrasca koji u vašem životu traje dugo, uobičajeno je vezano uz neku “prasituaciju” ili nekoliko njih iz prošlosti, onda se radi o jednoj utabanoj stazi vašeg nesvjesnog života koja predstavlja – u situaciji sličnog rizika – “lakši put”. Više je načina samopomoći i psihoterapije (pomoć uz nekog). Neke tehnike će zahtijevati veći ili manji uvid u vaš unutrašnji asocijativni život, a druge su više usmjerene na plan promjene ponašanja, misli i doživljaja. Što je vaše prethodno iskustvo koje je tako povezalo vaš nastup pred drugima s tjeskobom koja “isprazni mozak”, pa nema više nijednog sadržaja za razgovor? Paralelno s tim pitanjem se javlja i pitanje što drugo mogu poduzeti (što drugo mogu asocirati?) umjesto da ponovno proživljavam uz situaciju asociranu tjeskobu? U velikom smislenom rasponu između ova dva pitanja predlažem da i vi izaberete svoje pitanje koje će vam pomoći da nađete svoj odgovor. Pronađite neku vama odgovarajuću, potičuću literaturu i krenite. Ako budete nezadovoljni vlastitim uspjehom, obratite se nekom terapeutu.