Maladaptive Daydreaming - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Maladaptive Daydreaming

Objavljeno 10.02.2015.

Psihološki problemi

Poštovani, imam 24 godine i već nekoliko godina patim od poremećaja koji se zove Maladaptive Daydreaming, ali sam tek nedavno to shvatio. Radi se o tome da većinu svakog dana provedem u ˝mašti˝, tj. misli mi bježe u ˝fantazije˝ u kojima zamišljam da sam netko drugi, da živim u nekom drugom vremenu i prostoru. Problem je u tome što ne mogu kontrolirati misli koje mi stalno bježe u maštu, u kojoj zadovoljim sve svoje emocionalne potrebe. Zbog toga se sve više udaljavam od realnosti i od drugih ljudi, zbog čega jako pati moj stvarni život. Trebam pomoć, ali ne znam kome da se obratim. Bojim se da me liječnici neće ozbiljno shvatiti budući da Maladaptive Daydreaming nije službeno priznat kao poremećaj i većina liječnika nikad nije čula za njega. Zanima me što vi znate o tome i komu se mogu obratit za pomoć? Unaprijed hvala!

Maladaptive daydreaming (MD)  ili neprilagođeno dnevno sanjanje-fantaziranje je termin koji se pojavljuje u psihologijskoj literature od 2002. godine a medicinski još nije priznato kao poremećaj. Znaci tog stanja su prekomjerno fantaziranje  koje se odvija tijekom više sati što osobu odvaja od neposredne okoline i stvarnosti i može na taj način uzrokovati štetu. Smatra se normalnim da ljudi imaju bar povremeno mali odmak od stvarnosti u neku fantaziju gdje pokušavaju postići ispunjenje želja u snovima. Možemo maštati o raznim pa i sasvim nemogućim stvarima a da to ne bude štetno. Važno je da većinu vremena provodimo u komunikaciji sa okolinom u kojoj živimo a ne u snovima u svojoj glavi. Uzrok prekomjernog povlačenja u svoje snove i fantazije može biti nezadovoljstvo vlastitim životom i okolinom od koje se osoba skriva u svojim snovima koji ju tješe.  Vi kažete da nekoliko godina patite od MD; to stanje koje Vi opisujete bi se moglo  u važećoj klasifikaciji  interpretirati kao vrsta disocijativnog poremećaja osobnosti gdje osoba koristi , patološki i mimo svoje volje, disocijaciju (od percepcije neposredne stvarnosti) kao obranu (od nelagode, od traume). Svakako se radi o psihički uzrokovanim teškoćama funkcioniranja  koje bi trebalo liječiti psihoterapijom.