Poštovanje, molila bih vas da mi date savjet ili neke upute jer sam očajna i ne znam što da radim. Situacija je slijedeća: Moja majka je cijeli život živjela sa mojim ocem koji je bio nasilan, svađao se bez razloga za sitnice a ona je trpjela i šutjela jer nije imala gdje otići. Finansijski i stambeno zavisi o njemu i uvijek ju je ponižavao jer nije privređivala. Oni su 35 godina u braku. Umjesto da uživaju u starosti i životu, dane provode svađajući se i iscrpljivajući energiju. Rasla sam u takvom okruženju. Već sada pojavljuje se veći problem od kako je otac imao moždani udar-prestao je raditi ovo je 4. godina kako je kući a sada je već i umirovljen. Svađa se barem 5 puta u tjednu jako se nekontrolirano dere i u svemu vidi problem.. Tipa: hoće stol da stoji na mjestu koje je on zacrtao i kad mama premjesti stol on je napada i iz toga napravi svađu širokih razmjera... Hrana da li je slana ili nije.. počelo je da mu smeta kada bilo tko dolazi -brat s djecom (brat se odselio sa suprugom jer nije mogao živjeti pod ovakvim okolnostima više sa nama). Uvijek pri njihovom dolasku napravi neugodnosti i počinje pričati nepovezane stvari o prošlosti ali iskrivljene verzije svega što se dogodilo... Kako on vidi stvari... Pokušavam razgovarati sa njim iz dana u dan... Međutim sve se svede na to da on poslije počne plakati i govoriti pustite me na miru ...ne udarajte me, i tako....a nitko mu ni ne stoji blizu... a kamo li ne daj bože nešto više.. Davno nekad prije 5-6 god.je ležao u bolnici zbog alergije i tamo je pravio slične scene prepisali su mu apaurin od 5 mg dva puta dnevno... Ali nikad nije pio. Zabilježeno je i u ambulantama -domovima zdravlja da je nervozan i nasilan.. Uvijek radi scene... Neuropsihijatrica ga je pregledala kad je išao na kontrole zbog moždanog udara... Rekla je da je podvojena ličnost i agresivan... Terapiju je bila prepisala... Izašli smo od nje poderao je nalaz i nikad više nije otišao na kontrole nigdje.. Ja sam ga molila više puta da idemo psihologu ali on meni govori da ja idem i majka, njemu nije ništa.."Ja sam normalan čovjek -nisam lud ".. Manje je nasilan i manje maltletira mene nego majku ona je sa njim kući po cio dan..... Situacija je iz dana u dan sve gora, majka propada psihički i fizički... Ne jede ne spava od nervoze... Odlučila sam da vas zamolim za savjet jer posljednjih dana je sve teže svako jutro i podne i večer pravi iste ispade nekontrolirano deranje treskanje nekakvo... Počne baliti od srdžbe. Priča neistine iz prošlosti, optužuje mamu za sve.. Tjera je iz kuće. Dere se ne dirajte me itd...... Stalno je iza zavjese gleda tko prolazi na špijunki gleda ima li tko kod vrata ..... Znači užasno ne može se sa njim progovoriti a da ne krene isti scenarij. Mamu je jutros pokušao udariti ali sam ga ja spriječila i rekla da ću zvati policiju.... Na to se smirio u sekundi i prestao sa svađom... Čak i komšije pred kojima se prije pravio najbolji na svijetu počeo je i sa njima da se zavađa... Nigdje ne izlazi iz kuće apsolutno, čupa obrve i bradu. Zaboravila sam napomenuti da je išao socijalnoj službi i govorio da ga kući maltletiraju i tražio smještaj i pomoć.. .Uvijek je kockao ali sad sve više tragično doživi neuspjeh na kladionici, čak i plače.. Ne znam što da radim.. Molim vas za neki savjet... Jako je mučno. Niti jedan dan ne prođe u miru. Samo čekamo ja i mama kada će početi ista priča bez kraja.. Na žalost moram ovako govoriti... ali na osnovu njegove priče i rezonovanja...povrh nekog lošeg psihičkog stanja...vidim toliko zlobe..mržnje...zavisti..ljubomore ...što seže duboko iz njegove mladosti.. Izvinjavam se na ovako dugom postu. U nadi da ćete mi pomoći makar malo zahvaljujem se unaprijed na vašem odgovoru.. Šaljem pozdrave