Poštovani, prije svega pozdrav. Imam 23 godine. Srednjeg rasta. Radim kao trgovac tehnike već pola godine. Živim sa obitelji, koja je zaista predivna. Obraćam vam se sa jednim psihološkim problemom koji me boli već sedam dana. Ranije sam primjećivao da imam neke oblike Opsesivno-kompulsivnog poremećaja tipa: moram par puta provjeriti na poslu da li sam dobro odradio (garantne listove da li sam ga ubacio u uređaj ili nisam). Mučile su me i opsesivne misli koje sam uspješno ignorirao. Kada na nešto ružno pomislim, tipa da nekog povrijedim ili nešto uradim, u sebi kažem "ne moram to i to uraditi"-i to prođe. Međutim, imao sam prošli tjedan zdravstvenih problema zbog kojih sam se jako zabrinuo. Osjećao sam bolove u predjelu jetre koji su mi bili čudni. Mislio sam da je ozbiljno oštećenje jetre od gaziranog pića iako ne pijem i ne pušim. U ponedjeljak sam radio nalaze i u utorak sam uzeo nalaze (koji su srećom bili svi okej). Međutim, u utorak prije nego što ću uzeti nalaze sjedio sam sa ocem u dnevnom boravku i gledao tv (bio sam druga smjena). Odjednom sam pomislio da moram ili da trebam ubiti oca jer mi se ovo dešava sa jetrom. To sam zaboravio. Otišao sam po nalaze sa ocem i sve je bilo okej. Bio sam presretan zbog toga i otišao sam odmah na posao i radio taj dan. Međutim, nešto prije završetka smjene razmišljao sam o nečemu što sam rekao za oca i palo mi je opet na pamet to da sam rekao da ga moram ili trebam ubiti zato što mi se ovo dešava sa jetrom, iako mi je sve u redu na kraju ispalo. Počelo mi je znojenje kao nikada, lupanje i stezanje u grudima neko vrijeme da bi se smirilo na kraju. Od tada stalno razmišljam da moram to napraviti jer sam rekao da moram. Kad pogledam svog oca, pomislim kako moram izvršiti spomenutu radnju jer sam rekao tada da ću to napraviti. Kao da će se nešto desiti ako to ne uradim. Počeo sam tražim dokaze da ne moram to napraviti i zašto ne moram. Međutim, smirim se na par sati pa kao da te razloge zaboravim i opet mi se jave ti problemi. Kao da osjećam da se to mora napraviti. Da je to neka moja dužnost i dug. Onda se opustim pa mi se opet jave misli da moram to uraditi i da je gotovo sa tim jer sam već rekao. Osjećam kao da postoji neko životno pravilo da moraš to napraviti ako si već jednom rekao ili zamislio. Ne znam što da radim. Dobro bi mi došao bilo kakav vaš odgovor, bilo kakav savjet. Ne znam kakva je ovo bolest. Ovih dana na poslu sam bio kao mumija. Potpuno neutralan, kao da sam izgubio volju stalno razmišljajući da to moram napraviti. Da li sam ja lud? Od čega bolujem? Možda sam i umislio? Svaki vaš savjet, kritika, mišljenje mi je dobrodošlo. Kako bi samo volio da normalno živim sa svojom porodicom, da ne moram uraditi ovo što "moram".