Poštovani, ja sam već pisala nekoliko puta i zahvaljujem se na svim Vašim odgovorima. Naime, imam 33 godine i od 18 godine se liječim od anksiozno depresivnog poremećaja. Razlog mom poremećaju je teško i traumatično djetinjstvo puno straha i stresa otkad znam za sebe. Nakon prvog paničnog napada obratila sam se psihijatru i dobila svoju prvu terapiju Portal 20 mg. Bilo mi je puno bolje od njega, upisala sam faks, završila ga, zaposlila se u struci. Dok sam bila na terapiji Portalom javile su mi se prve opsesivne misli. Misli su bile vezane za to da ću sebi ili nekome nauditi. Psihijatrica mi je ukinula Portal i uvela Fevarin 50 mg koji mi nije odgovarao, a zatim Cipralex koji mi također nije odgovarao. Nekako sam uz psihoterapiju uspjela izgurati da već više od 6 mjeseci ne pijem ništa i dosta dobro se osjećam. Jedini je problem taj što ne osjećam kao prije. Otkad su mi se javile prve opsesivne misli moji osjećaji prema ljudima su se promijenili. Kao da sam otupjela. Prije je moja briga za majku bila tolika da sam znala po noći ići gledati da li ona diše. Kada se sestra na vrijeme nije vratila sa posla ja sam imala napade panike. Kada je baka završila na operaciji žući ja sam pala ispit jer nisam mogla učiti od brige za nju. Sada ne osjećam ništa. Kada netko umre kao da me ne dira. Kada se netko razboli pokraj mene uopće ne osjećam nekakav pretjerani strah ili brigu. Čak ne mogu ni osjetiti ljubav intenzivno i jako kao prije. Razmišljam već duže vrijeme o tome i pitam se da li je moguće da su lijekovi (u mom slučaju antidepresivi iz SSRI skupine), koje sam pila godinama, doveli do toga da nemam više osjećaje i da sam toliko otupjela? Molim Vas Vaše stručno mišljenje. Unaprijed hvala.