Poštovanje! Imam veliki problem sa svojim momkom. Naime, njemu je dijagnosticiran privremeni psihotični poremećaj nakon ozljede glave. Od ozljede je prošlo 2 godine, a njemu se zbog ne uzimanja lijekova ponovno dogodio napadaj psihoze. Naša veza je savršeno funkcionirala sve do toga nedavnog napadaja. U toj fazi je govorio o religiji, o tome kako je naša veza nemoguća, govorio mi je kako sam u zabludi i puno puno stvari koje su meni ne shvatljive. Na razne načine me je pokušavao udaljiti od sebe. Kad mene nije bilo u blizini, drugima je pričao kako ima najbolju djevojku na svijetu. Promjene ponašanja su se desile kad je smješten u bolnicu. Jedan dan je bio "normalan" kao da je sve po starome, a drugi dan me je odbacivao. U bolnici se nalazi već 2 tjedna, redovno uzima terapiju, ali i dalje se ponaša čudno. Ljuti se kad ga zovem, tvrdi da je on dobro i da mu smeta kad se brinem. Kasnije opet govori kako sam mu najveća podrška, ali negira bolest. Tvrdi da je s njim sve u redu i da on glumi da prihvaća bolest samo da udovolji roditeljima koji su ga tamo smjestili. Problem je u tome što on to sve tako uvjerljivo priča da ja ni sama više ne razumijem što se događa. Ne znam kako da se ponašam. Puno puta mi je došlo da pobjegnem glavom bez obzira, da mu se nikad više ne javim jer me je povrijeđivao sa svojim riječima u tom stanju, a kasnije me je zvao da se ispriča i da me voli, ali je uvijek bio svjestan što je pričao i uvjeravao me je da ću sve jednog dana shvatiti. Ne razumijem da li se on stvarno osjeća tako inače ili je to samo u fazi psihotičnog napadaja. Molim vas da mi pomognete sa savjetom kako da se ponašam prema njemu. Jako ga volim i želim se boriti skupa s njim, ali jednostavno ne znam na koji način. Prvi put sam se susrela sa nečim ovakvim u životu i osjećam se tako nesigurno. Svi oko mene su optimistični i tvrde da će se on vratiti na staro, ali meni je potreban savjet kako da se ponašam sada dok to sve traje? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.