Kronični umor - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Kronični umor

Objavljeno 24.03.2016.

Psihološki problemi

Poštovani, imam 22 godine. Osjećam konstantno 5 mjeseci umor. Teško mi se dići iz kreveta ili bilo što raditi jer sam preslaba i samo mi paše da spavam. Prije sam znala u teretani dva treninga na dan odraditi, sada popodne idem gdje se znalo desiti da uopće ne mogu. Nekada je taj umor manje izražen, a nekada sam skroz nemoćna. Nalazi krvi su uredu i sve je u granicama. Hemoglobin mi je malo niži, ali željezo je visoko. Pretrage na neurologiji su uredu, te ginekološki pregled je pokazao da je isto sve dobro i da nema nikakvih poteškoća. Malo sam malokrvna i zna mi biti nizak tlak. Prije dvije god sam bila u vezi gdje sam konstantno plakala svaki dan zbog razloga koji su skroz nebitni. U obitelji imam tatu koji je dobio moždani što me u nekim sporednim situacijama znalo mučiti. Je li moguće da sada imam posljedice na tijelu zbog proživljenog stresa? Imate li neki savjet kako da si pomognem? Hvala

Poštovana! U našoj predodžbi možemo odvojiti npr. izgled jabuke od njenog sadržaja, ili analizirati okus odvojeno od izgleda… No, jabuka unatoč tomu ostaje samo jabuka. Slično je s tijelom i psihom (i/ili dušom), to su dva aspekta organizma koji je jedinstven. Koliko god uporno mi ljudi istražujemo, još uvijek nismo u mogućnosti do kraja odvojiti psihološke od tjelesnih pojava, jer su one – jedinstvene. Posjet psihijatru može pomoći da se dijagnostički procjeni postoji li kakav poremećaj i ima li smisla razmišljati o liječenju s lijekovima. Posjet psihoterapeutu može pomoći da zajedno procijenite što vam se to zbiva i kako si možete pomoći. Mene kao terapeuta intrigiraju vaše rečenice kao “…bila sam u vezi u kojoj sam stalno plakala zbog nebitnih razloga” kao i da vas je tatin moždani “u nekim sporednimsituacijama znao mučiti”. Te rečenice upućuju na potrebu da na neki način umanjite značaj emocionalnog života. I, kad sve te osjećaje potisnemo, što onda preostaje nego doživljavati ih negdje drugdje, na tjelesnoj razini? No, činjenica je i također da se vi ovim putem interesirate za pomoć, kao i da gore navedene podatke ipak spominjete. A to je ohrabrujuće, jer govori da to vi ipak možete povezati i želite razumjeti. Krenite!