Poštovani, problem je vezan uz mog oca.Ima 59godina.Ima dijagnozu sumanuti poremećaj. Već je dva puta hospitaliziran i liječen ali nažalost liječenje je prekinuto, nakon zadnje terapije injekcijama Xepliona (od 100) jednom mjesečno, prošlo je godinu dana i simptomi su se vratili. Ponovno je dobio istu tu injekciju, malo se smirio ali jos uvijek govori o nestvarnim situacijama. (da ga prisluškuju, da mu zdravlje nije dobro-krv, bubrezi, da netko zna što je on rekao i zasto to on zna a nije u kontaktu s tom osobom...). Kada pokusamo razgovarati o stvarnom problemu, negira ga i neznam kako ga uvjeriti da mora nastavit s inekcijama (slijedeća treba biti za tjedan dana), jer tablete koje mu prepisu kad dodatnu terapiju ne uzima. Niti ne želi uzet sa smirenje, niti za spavanje, kaže da što će mu to. Nazalost nece nikog slusat, niti nas djecu, a kamoli suprugu. Tokom prosle terapije on je izgledao dobro, ali stalno je pruzao otpor injekcijama. Ujedno je i nezaposlen, žive na selu, ali nekako je postao nezainteresiran za općenito rad ili nećime se baviti, poticala sam ga s raznim stvarima ali neće i neće. Kako se postaviti prema toj bolesti, tj kako razgovarati s tom njegovom bolesti i naći najbolji mogući način da nekako krene život u normalu.