U odnosu s najboljom prijateljicom ponasam se prilicno posesivno i ljubomorno s raznim ispadima i stvaranja problema gdje nema. U glavi motam razne filmove ako se ona u odnosu s drugima ponasa na nacin koji meni ne odgovara, kao da se bojim da ce s nekim drugim biti bliza nego sa mnom i da joj prijateljstvo sa mnom vise nece biti potrebno, smeta mi ako se druzi s bilo kim drugim. To me toliko optereti u glavi da pokusavam nekako nadzirati da li radije provodi vrijeme s nekim drugim. Do te mjere da vise stvarno ne zelim takve misli u glavi. Planem na banalne stvari i svađam se, onda govorim kako joj prijateljstvo s teskom osobom poput mene nije potrebno, a nakon toga pokusavam sve za spasiti taj odnos. Postoje i faze kada nekako poslozim kockice u glavi i ponasam se normalno, imamo normalan odnos i odlicno prijateljstvo. A onda se u nekim periodima ponovno vrati ovo sve u glavi i ponovno se ponasam katastrofalno. U zadnje vrijeme, ova katastrofalna faza je bila prisutna do te mjere da sam shvatila kako definitivno nesto sa mnom nije normalno i pokusala istraziti o cemu se radi i dosla do granicnog poremecaja osobnosti u koji odgovara mojem ponasanju. Zanima me Vase strucno misljenje da li je moguce da je granicni poremecaj licnosti stvarno u pitanju. Hvala.