Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Poštovana, mnoga djeca i mladi imaju isti ili sličan problem, a problem je tu da se riješi ili bar svede na minimum. Osobe koje pate od ovakve vrste anksioznosti često se nalaze u začaranom krugu. U toj situaciji vam se čini da će se dogoditi nešto strašno pa vam to stvori osjećaj straha i tjeskobe, a kao posljedica toga javlja se panika, trese vam se glas, srce vam ubrzano lupa, neravnomjerno dišete itd. Kod ovakvih slučajeva je važno razabrati svoje misli, otkriti što je to što mislite da će se ružno ili loše dogoditi, odnosno čega se zapravo bojite. Samo razmišljanje o tome može prouzročiti sve ove simptome koje ste opisali, a da se pri tom ništa od toga ne događa. Zato i zovemo napad panike strah od straha da će se nešto loše dogoditi. Ni geniji ne mogu istovremeno razmišljati o dvije stvari. Ako je vaš um uronjen u strahove i brige pravo je čudo da uopće čujete profesora što vas pita. Fokus treba biti na tome što vas profesor pita, a misli koje vam dolaze o strahu i o tome kako vam sad tijelo pokazuje simptome napada panike treba zaobići i ne bavit se njima već treba stalno vraćati fokus na ono što je taj tren važno. Disanje je odlična stvar za smirivanje situacije i nastavite to raditi. Pokušajte zamoliti kolege u razredu ili neke druge osobe pred kojima vam je neugodno da vas svaki dan malo ispituju. Nek vas ispituju onoliko dugo dok se ne smirite u toj situaciji. Izlaganje i vježba bi vam isto tako trebalo pomoći, jer mozak shvati u jednom trenutku da se ništa strašno ne događa i simptomi se počinju smanjivati.  Ukoliko vam ovi brzopotezni savjeti ne pomogu predlažem da pronađete kognitivno-bihevioralnog terapeuta, jer se ta vrsta terapije pokazala najučinkovitijom za rješavanje ovakvih problema, a relativno je kratkog trajanja.