Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Živjeti godinama s osobom koja je obiteljski zlostavljač i svaki dan strahovati hoće li danas biti batina ili ne, je li moj otac dobre volje pa će biti mir ili ne, slušati verbalne uvrede i poniženja ostavlja dubok trag na psihičko i na fizičko zdravlje osobe. Rekla bih da se osjećate potpuno normalno s obzirom na to da ste odrastali u potpuno nenormalnoj situaciji. Zanimljivo je to da nikad niste ostvarili vezu i da vam se uvijek sviđaju oni kojima se vi ne sviđate. Možda ih baš zato i birate da se slučajno ne bi dogodila ljubav u kojoj bi, gledano iz vaše pozicije straha, vi opet mogli biti povrijeđeni. Psihoanalitičari bi to mogli bolje objasniti.  Što se tiče vašeg fizičkog zdravlja intolerancija na gluten može pogoditi svakoga i očekivati da ćete uvijek biti zdravi je nerealno.  Strahovi, negativna predviđanja budućih događaja i hipohondrija spadaju u anksiozne poremećaje. Postoji niz alata i tehnika kako ih smanjiti na minimum ili riješiti ih se, pritom mnoge osobe  ponekad u životu imaju sve to, ovisno o životnim prilikama, samo im to ne određuje dominantno život i ne remeti ih u mjeri u kojoj vas ometa u svakodnevnom životu. Razmislite dobro o tome da krenete na psihoterapiju. To bi vam bilo od velike koristi da smanjite aksioznost i da hodate kroz život bez straha. Problemi su sastavni dio života i treba ih rješavati onda kad se pojave, a ne unaprijed strahovati nad nečim što se još nije ni dogodilo. Cilj je suočiti se s problemom, a ne izbjegavati ga. Terapija bi vam mogla pomoći da upoznate pravu sebe i da uvidite one vrijednosti sebe koje vi sami ne vidite. Možda bi kombinacija kognitivno-bihevioralne i psihoanalitičke terapije bila dobra za vas.