Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Kad bi u životu sve moglo biti po planu onda bismo si uskratili i mogućnost iznenađenja. Sve bi postalo predvidivo i dosadno, a život je lijep kad nam se dogode predivne stvari kojima se nismo nadali, a i kad uspješno riješimo ono što je na početku izgledalo kao problem. Kad vrijeme prođe čak smo i zahvalni na problemima, jer su nam pomogli da napredujemo i rastemo u svakom smislu. Vidim, neplanirana trudnoća vas je potpuno izbacila iz kolosijeka i  poremetila vam sve ono što ste planirali ili razmišljali o budućnosti. Pitanje je je li vam na dobru stranu poremetila planove ili na lošu. Ne možemo sad znati odgovor na to pitanje već onda kad bi se to dogodilo.  Prije svega, smirite se. Ionako trenutno ništa ne možete učiniti već samo čekati. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje i zamišljanje. Rekli ste da ne trebate savjet već nekog s kim možete podijeliti misli i dobiti podršku. Kako biste lakše pratili svoje misli i na kraju donijeli odluku iza koje ćete stajati evo vam par pitanja za razmišljanje i tuđih iskustava u sličnim situacijama. Zamislite sebe u prvoj trudnoći da ste onda razmišljali kao danas. Jeste li i tada imali pitanje hoće li s bebom sve biti u redu? Većina trudnica pomisli na to više puta tijekom trudnoće. S redovitim pregledima i testovima možete dobiti poprilično pouzdane informacije o djetetu. Što ste zapravo propustili u svom svakodnevnom životu rođenjem djeteta, odnosno što ste dobili otkad je to malo biće ušlo u vaš život? Zamislite da ste onda odlučili prekinuti trudnoću. Što bi se promijenilo u vašem životu? Bi li iz današnje pozicije bili zakinuti za sve ovo što ste prošli, doživjeli od svog djeteta i sve ovo što ćete tek proživjeti sa svojim djetetom? Vjerojatno sad u sebi govorite: “Da, ali tad sam bila spremna na sve to i to sam htjela.” Neki misle da su spremni pa zakažu, a neki misle da su totalno nespremni, misle da će im život stati i da više neće moći raditi sve ono što su htjeli, a onda kad je to dijete došlo na svijet se odjednom stvorila ogromna količina ljubavi i više ništa im nije bilo važno osim fokusa na dijete i obitelj. Nedavno je jedna majka (42g.) dvoje djece rodila treće i došla se ponosno pokazati s njom, a trudnoća joj je počela s “katastrofom”. Plakala je dva tjedna i nije željela tu trudnoću. Nakon 2,5 mjeseca je odlučila zadržati dijete i polako se privikavala na novonastalu situaciju. Trudnoće joj nikad nisu bile lagane. Kaže da joj je 9 mj. bilo sasvim dovoljno da počne uživati u trudnoći i da s veseljem očekuje bebu. Sad beba ima 6 mj. i kaže da joj je to najbolja odluka u životu.  Ne znam kakva vam je bila prva trudnoća. Nisam iz vašeg pisma uspjela shvatiti bojite li se vi svih rizika trudnoće ili vam je težak period kad je beba mala. Uglavnom, ne mora svaka trudnoća biti ista pa tko zna kako će biti ovaj put, a i mala djeca brzo postanu velika. Vrijeme s njima zaista brzo prolazi. Predlažem vam da oboje odete na savjetovanje kod psihologa, ako ne skupa barem vi. Imate dovoljno vremena za odluku, a važno je na kraju da ni za čim ne žalite i da stojite iza svoje odluke.