Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Zamislite da imate desetogodišnju kćer i da vam za 15 godina kaže da je u vezi s vašim vršnjakom. Kako biste vi gledali na to? Koja pitanja biste si postavljali? U vezi čega bi vam se strahovi pojavili? Sva ta pitanja i strahove bi mogli imati i vaši roditelji. Pokušajte stvari pogledati iz njihove persektive pa će vam biti lakše razgovarati s njima i dati im odgovore na ta pitanja.  Ljudi su skloni osudama uvijek bili. Osuđuju jer ne znaju, osuđuju jer ih je strah toga što ne znaju, osuđuju jer predviđaju negativne ishode i to koriste kao način da bi vas zaštitili, da bi vas uzdrmali i natjerali vas da preispitate svoje postupke i izbore. Događalo se da se roditelji “odreknu” svog djeteta zbog veze koju ne prihvaćaju. Naprave to za kaznu, da od straha dijete odustane, ali na kraju, ako je veza zaista dobra, na kraju sve sjedne na svoje mjesto, jer roditelj voli svoje dijete i teško mi je i zamisliti da postoje oni koji se mogu odreći svog djeteta samo zato što su u vezi s osobom koja je 20 godina starija, a sve drugo je u redu. Vrijeme je uvijek dobar pokazatelj svega. S vremenom većina ljudi iz naše okoline prihvati naše izbore ako su naši izbori pozitivni i dobri za nas. Ako svjedoče dobroj, čvrstoj, pozitivnoj, podržavajućoj vezi onda ju s vremenom prihvate i oni najtvrdokorniji.  Za početak biste trebali roditeljima reći za svoju vezu. Možda se unaprijed brinete zbog nečega što se ni neće dogoditi, a ako se i dogodi najgori scenarij onda ćete i sami vidjeti što ćete.  Možete li zamisliti prekid svoje veze samo zbog njihovog neprihvaćanja? Jeste li spremni na to? To je ipak vaš život pa čak i ako vam je izbor kriv vi ste ta koja biste trebali donijeti odluku o tome.  Preporučam vam da odete kod psihologa na savjetovanje ako ćete se i dalje mučiti s donošenjem odluka. Lakše je s nekim sat vremena otvoreno popričati nego ovako preko pisma davati savjete.