Od kad sam bila dijete imala sam veliku maštu. Često bih, nakon gledanja nekih filmova ili serija, glumila da sam glavni lik i tako se igrala sama sa sobom. Međutim, kako sam odrastala ta se stvar nije mijenjala. Ne mogu reći da mi to ometa život ili da nemam privatni život, radim i imam prijatelje. Prije epidemije sam trenirala i putovala, upisala faks, živim normalno. Međutim, i dan danas moja mašta radi na takav način da imam potrebu kad sam sama "glumiti" (igrati se) da sam netko drugi i da sam u drugom životu. Da pojasnim, imam ogromnu maštu i pisala sam već ranije knjige, u čemu mi je pomogla moja igra uloga u pravom životu i zamišljanje nekog drugog života. Svaki put kad pročitam knjigu, pogledam film (seriju), htjela bih biti dio toga. Ne znam proizlazi li to iz mojih neostvarenih želja, gledanja na svijet ružičastim naočalama ili pak iz osjećaja kojeg vučem veliki broj godina (da će mi se u životu dogoditi nešto posebno), ali što god to bilo, voljela bih znati ima li veze sa psihičkim poremećajima ili nekim trenutnim epizodama? Samo da napomenem, bolujem od anksiozno-depresivnog poremećaja koje već neko vrijeme liječim terapijom i dobro napredujem, a idem i na gestalt terapiju.