Potrudite se djetetu pružiti što jači osjećaj “neograničenosti”.
Zatim ih pažljivo i nježno uvedite u svijet koji ste stvorili. Pazite čime ćete napuniti njihovu memoriju. Djeca pamte sve što vide, sve što čuju i iskuse. Zašto ih pljesnete istog trena kad napuste maternicu? Mislite li zaista da je to jedini način da se pokrene njihov stroj? Zašto ih čim se rode odmah oduzmete majci, jedinom biću koje znaju i žele? Zar vaganje, čišćenje i ostalo ne može pričekati koju minutu da novorođenče osjeti sigurnost i utjehu majčina naručja, one koja mu je dala život?
Zašto dopuštate da najraniji utisak vašeg djeteta bude nasilje? Tko vam je rekao da je to dobro za vašu djecu? I zašto skrivate slike ljubavi?
Zašto svoju djecu učite da se srame i osjećaju nelagodu pred svojim tijelom i njegovim funkcijama time što skrivate svoje vlastito tijelo i govorite im da se ne smiju dirati na način koji im poričinja zadovoljstvo? Kakvu poruku im odašiljete o zadovoljstvu i kakvu lekciju im dajete o tijelu?
Zašto djecu dajete u škole u kojima je dopuštena i poželjna konkurencija, gdje se nagrađuje ako si “bolji” i “najviše” učiš, gdje se uspjeh ocjenjuje, a napredovanje svojim tempom u skladu s mogućnostima jedva odnosi? Što vaše dijete shvaća ih svega toga?
Zašto svoju djecu ne učite pokretu i glazbi, radosti umjetnosti i čaroliji bajke, čudesnosti života? Zašto ne otkrivate ono što se prirodno nalazi u djetetu umjesto da ga punite onim što je njemu neprirodno?
I zašto svojoj mladeži ne dopustite da se uče logičkom i kritičkom mišljenju, rješavanju problema, kreativnosti, pri čemu bi se koristili svojom vlastitom intuicijom i unutarnjim znanjem umjesto da im servirate pravila i zaključke društva unatoč tome što se pokazalo da prema tim pravilima nema daljeg napretka.
Napokon, podučavajte pojmove, a ne predmete.
Izradite novi plan i utemeljite ga na tri ključna pojma:
Svjesnost
Poštenje
Odgovornost
Naučite svoju djecu da su to pojmovi iz najstarijih vremena. Neka rade na tome do zadnjega dana. Utemeljite na njima svoj cijeli obrazovni model i smjestite poduku duboko u njima.
U tome okviru trebalo bi podučavati i matematiku. Aritmetika i geometrija nisu apstrakcije, nego najosnovnije oruđe živih bića u svemiru. Učenje svih vještina računanja trebalo bi staviti u kontekst širega životnog iskustva na način koji skreće pažnju na ključne pojmove i njihove izvedenice.
“Razgovori s Bogom 2”, Neale Donald Walsch, str. 108
VBZ, Zagreb, 1999.
