Je li vam se kad učinilo da u svakoj skupini ljudi postoji neko gunđalo? To je onaj nezadovoljnik za kojega se čini da nikada i ni za koga nema ni jednu jedinu lijepu riječ.
Priče o svojim nedaćama priča svakome tko je voljan slušati, objašnjavajući što je sve u njegovu životu trenutačno loše, ili o najnovijoj tragediji koju je vidio na televiziji ili za koju je slučajno čuo na ulici. Takvim ljudima svijet izgleda poput mjesta osuđenog na propast i beznađe, mjesta prepunog zlikovaca koji su u svakom trenutku pripravni navaliti na njih i oduzeti im ono što im po svim pravima pripada. Takav čovjek naoružat će se oštrim jezikom i ogorčenim temperamentom kako bi sve zadržao na određenoj udaljenosti, čak i one kojima je do njega eventualno stalo. Takav se čovjek postavlja u kut bijesa i prezira, gdje stoji sam, nerijetko se pitajući zašto je tako teško izići iz tog kuta.
Takvo je gunđalo nerijetko nezaposleno, u dugovima i emocionalno prazno i potrebna mu je pomoć. Kad ih zahvati pesimizam, kod većine ljudi riječi razumijevanja i nade mogu biti rijetke poput grumenja zlata.
Lijepe su riječi poput novca u banci – što ste ih u životu u stanju više prikupiti i angažirati to postajete bogatiji. Kad ih bez ograničenja ulažete u razgovore, lijepe riječi radosti, poticanja, suosjećanja i potpore mogu vam donijeti kamate iz velike riznice dobre volje, a ona vam je uvijek na raspolaganju i to bez poreza i davanja. I dok nitko ne želi dugo boraviti u društvu zlovoljne osobe, svi vole biti uz čovjeka koji izražava zanos, brižnost i obzirnost.
Konstruktivne riječi koje uzdižu, donose velike nagrade. Nekoć su izravan pogled u oči, čvrst stisak ruke i zadana riječ značili da je neka stvar riješena jednako pouzdano kao i da je desetak odvjetnika sastavilo ugovor na pedeset stranica. Dajući riječ, čovjek bi obećao da će u ispunjavanje dogovora između dviju strana uložiti sve najbolje čime raspolaže.
Obzirne riječi ljubavi i razumijevanja nalik su obećanjima: pomažu u stvaranju novih načina postajanja u svijetu. Lijepe riječi donose obećanje o životu koji će dodatno obogatiti i onoga tko daje i onoga tko prima.
Moguće je da je mrzovoljna osoba takvom postala, jer ju je duboko povrijedilo to što joj je okolina u djetinjstvu uputila tek malobrojne lijepe riječi. Ili je možda povrijeđena time što je netko od prisnih prijatelja povrijedio sveto povjerenje. Prihvaćanje i opraštanje prošlih događaja takvu osobu mogu osloboditi i omogućiti joj da na svoje ime otvori zakladu lijepih riječi. Taj dar samome sebi i svijetu može se povećavati iz dana u dan.
Važno je ne smetnuti s uma da “lijepe riječi vrijede puno, a stoje malo”.
“Knjiga životnih zakona”, John Marks Templeton, str. 230
Mozaik knjiga, 1999.
