Žene s visokom stručnom spremom i one koje žive same emotivno najteže podnose razdoblje dijagnoze i liječenja raka dojke. Pokazalo je to najnovije australsko istraživanje.
Iskustvo proživljavanja raka dojke je osobno i često je popraćeno složenim
emotivnim stanjima. Ova bolest napada ženino poimanje same sebe, svoje svrhe i
seksualnosti.
Istraživanje je proveo odjel za žensko zdravlje Monash medicinskog sveučilišta.
Sve do sada, nije bilo potpuno jasno kako samo dijagnosticiranje raka dojke utječe
na raspoloženje i duh žene.
Studija je pokazala da dvije godine nakon
dijagnoze, žene nisu bile u većoj mjeri depresivne, ali su bile sklonije osjećaju
gubitka kontrole nad svojim životom. Ovakve
emocije, naravno, utječu na vitalnost žena, koja je kod starijih osoba ionako
ograničena.
Činjenica je da su žene koje žive same češće apatične. Kad se tome doda i
teška bolest poput raka, nije ni čudno da im osim pri liječenju bolesti treba
pomoći i pri emotivnim nestabilnostima. Usamljene i poljuljane osobe trebalo bi
što ranije uključiti u društvene aktivnosti i programe socijalizacije.
S druge strane, visoko obrazovane žene najbolje su informirane o raku dojke,
samoj bolesti i načinima liječenja. Njihovo neraspoloženje i apatičnost mogu
biti rezultat tjeskobe koja nastaje zbog teškog mirenja s gubitkom kontrole nad
svojim zdravljem.
Istraživanje želi potaknuti zdravstveno osoblje i liječnike na veći
senzibilitet prema osobama koje se teško nose sa psihološkim aspektima raka. Iako su tretmani
liječenja raka dojke dana vrlo uspješni, treba i dalje imati na umu da se svaka žena s
bolešću nosi drugačije. Ona prolazi kroz niz raznih emotivnih stanja i tegoba i nakon završetka
liječenja.
Neke se žene osjećaju izolirano i napušteno tek nakon što prestanu odlaziti na
kontrolne zdravstvene preglede. Takvim
osobama preporuča se pomoć stručnjaka, a nisu rijetke niti grupe podrške za
oboljele od raka, gdje svaka žena može podijeliti iskustva s drugim
pacijentima.
D.Š.
