Je li vam na pamet ikada pala neka originalna zamisao, pa ste se upitali odakle je stigla? Čini vam se kao da je um posijao zametak neke zamisli u mozak.
A mozak se tada prisjetio nekog vašeg iskustva ili znanja i razvio zamisao tako da je vi konačno možete izraziti suvislo i uvjerljivo. Zamisao se vjerojatno i poboljšavala kako ste je sve više ispitivali u raznim okolnostima.
Na jednak način, um može reći mozgu o čemu treba razmišljati. Vrlo je primamljivo držati da nemamo nikakvog nadzora nad time što nam se pojavljuje u glavi, no stvarnost je zapravo drukčija. Pojavi li vam se neka misao koja se ne poklapa s vašim interesima, možete, ako ste budni i dobro uvježbani, početi razmišljati o nečemu drugom, tako da će nepoželjne misli nestati.
Izgleda vam teško? Iskušajte slijedeći pokus. Kaže li vam netko:”Ne razmišljaj o bananama”, usred vaše svijesti istog se trena stvara predodžba o bananama. Reći samome sebi kako trebate prestati o nečemu razmišljati tako zapravo i ne donosi puno toga dobroga, zar ne? Nepoželjnu misao treba zamijeniti poželjnom misli. Ne želite li razmišljati o bananama, pokušajte misliti o srcima za Valentinovo. Kad vam se te tri riječi usade u um, moći ćete zamisliti takvo srce, u svoj njegovoj ljepoti, a banana će nestati.
To nazivamo “tehnikom istiskivanja”. Ispunite li čitav kapacitet svoga uma mislima za koje držite da su pozitivne i produktivne, nećete imati mjesta za loše i negativne misli. “Život se pretvara u ono što misliš” – Marko Aurelije.
“Knjiga životnih zakona”, John Marks Templeton, str. 41.
Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.