U harmoničnim obiteljima poštuju se neka pravila i običaji.
Međutim, kada tih pravila ima previše ili kada ih dijete treba slijepo slušati, to utječe na njegov kapacitet donošenja inteligentnih prosudbi u odrasloj dobi, razinu samopouzdanja, mogućnost stvaranja kvalitetnih odnosa s drugim ljudima i razinu povjerenja koje dijete ima u njih. Razmotrimo sljedeću priču:
Ana ima 5 godina. Ona želi da mnogo toga bude po njenom, pa ju zato mama naziva „specijalkom“ i drugima o njoj govori da je jako teško odgojiva. Ponekad se Ana zaigra u sobi i ne čuje kada ju mama zove na večeru. To njenu majku često jako razljuti, pa počne glasno i oštro vikati na nju: „Dovuci se ovdje smjesta!“. Katkada, prije spavanja, Ana se želi još malo igrati. Njezina mama, pak, misli da mora ići spavati točno u 20 sati, pa kada ju Ana ne posluša, prijeti joj da će ju, ako odmah ne legne u krevet, sutradan odvesti u sirotište i tamo ostaviti. Ana se na tu prijetnju jako preplaši i počne brzo pospremati igračke. Kad legne u krevet, Ana moli mamu da joj obeća da ju nikada neće ostaviti, ali ju ljuta mama ignorira i ostavlja samu u mrklom mraku sobe. Ana zaspi jako uplašena i tužna jer misli da ju mama ne voli te se noću budi zbog straha da ju je mama doista negdje ostavila.
Mnogi roditelji misle da je njihov primaran zadatak naučiti djecu slušati autoritet. Neka pravila su nužna kako bi dijete naučilo ponašati se u društvu, međutim, neka pravila su nametnuta radi izražene roditeljske potrebe da dijete odgoje u poslušnu osobu koja uvijek mora slušati autoritet, odnosno treba biti „dobro“ dijete.
Kritički nastrojeni roditelji pokušat će ugasiti neposluh ili bunt kod djeteta u samom začetku. Premda se neka djeca, poput Ane, mogu osjećati trijumfalno kada se bune protiv roditeljskih pravila, istovremeno mogu osjećati jak strah zbog posljedica koje će izazvati njihovo buntovništvo.
Razuman roditeljski stil, odnosno pozitivan, afirmativan stil suprotnost je prekritičnom roditelju. Drugim riječima, roditelj može imati čvrst stav o nekim ponašanjima, ali istodobno ne postavljati nerazumne zahtjeve pred dijete te ga ne kritizirati, već podržavati njegovu individualnost i potrebu za istraživanjem svijeta oko sebe, svjestan da dijete testira granice svojih mogućnosti.
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)