Osobe koje redovito vježbaju općenito su boljeg zdravlja, a nova istraživanja na staničnoj razini objašnjavaju ovu činjenicu.
U usporedbi s osobama koje nisu vježbale, redoviti trkači u studiji imali su stanice koje pod mikroskopom izgledale puno mlađe. Konkretno, istraživači su mjerili dužinu telomera – dijelova kromosoma koji se s vremenom skraćuju i obilježavaju kraj kromosoma.
Kao što plastični vrhovi na kraju vezica sprječavaju da se one unište, telomeri štite kromosome koji nose gene tijekom diobe stanica. Svaki put kada se stanica dijeli, telomeri se skraćuju. Kada telomeri postanu prekratki, stanica se više ne može dijeliti i umire.
Stručnjaci sada vjeruju da je skraćivanje telomera vezano uz starenje i kritično u starijoj dobi, a osobe su tada podložnije srčanim oboljenjima, dijabetesu i raku.
“Telomeri su svojevrstan biološki sat. Kada njihova dužina dosegne kritičnu točku, stanice počinju umirati”, rekao je voditelj istraživanja, dr. Ulrich Laufs s njemačkog sveučilišta Saarland.
Kako bi se ustanovio utjecaj vježbanja na dužinu telomera, provedene su studije nad životinjama i studije s ljudskim ispitanicima.
U životinjskim studijama, miševi koji su tri tjedna trčali po pokretnom kotaču proizvodili su više proteina koji stabiliziraju telomere. U drugim studijama, profesionalni sportaši srednje dobi koji su godinama trčali 80 km tjedno imali su duže telomere, nego njihovi zdravi vršnjaci koji se nisu bavili fizičkom aktivnošću. Također su imali manji broj otkucaja srca u stanju mirovanja, manje tjelesne masnoće i niži krvni tlak.
Studija je objavljena u časopisu Circulation.
D. Šorgić
