Tumori pankreasa mogu se identificirati markerima koji bi mogli poslužiti kao temelj za imunoterapiju protiv te bolesti, kažu rezultati istraživanja s Washington University School of Medicine u St. Louisu.
Marker je mezotelin, protein koji se normalno nalazi na mezotelnim stanicama koje okružuju tjelesne šupljine. Nekoliko tipova karcinomskih stanica proizvode velike količine mezotelina koji onda cirkulira u krvi.
U ranijim su studijama korištene razine mezotelina u krvi kao prediktori preživljenja u pacijenata s karcinomom jajnika i mezoteliomom (karcinomom mezotelnih stanica). Istraživači su željeli znati može li se visoka razina mezotelina u krvi koristiti kao biološki indikator bolesti gušterače. Studija, objavljena u ovomjesečnom broju časopisa Clinical Cancer Research, također je ispitala može li se spomenuti protein koristiti u liječenju karcinoma pomoću imunoterapije.
“Svi uzorci tumora pankreasa koje smo ispitali posjedovali su mezotelin, a protein se mogao otkriti u krvi 99 posto pacijenata s karcinomom pankreasa”, izjavio je koautor dr. Peter Goedegebuure. “Ostale su studije pokazale kako mezotelin igra važnu ulogu u rastu i razvoju karcinoma, što ga čini idealnom metom za liječenje.”
Adenokarcinom pankreasa, najčešći tip karcinoma pankreasa, napada oko 40 000 Amerikanaca godišnje. Ipak, dijagnosticira se tek u uznapredovanom stadiju bolesti pošto su simptomi nespecifični ili uopće ne postoje. Manje od pet posto pacijenata će poživjeti duže od pet godina nakon dijagnoze.
“Ukoliko možemo natjerati imunološki sustav organizma da napada stanice koje sadrže mezotelin, to bi moglo imati važnu ulogu u liječenju karcinoma pankreasa”, kaže koautor dr. William G. Hawkins.
“Obzirom da mezotelin pomaže razvoju tumora, gubitak mezotelina mogao bi natjerati stanice karcinoma da se ponašaju poput normalnih stanica. To bi značilo da, čak i ako imuterapija samo uništi mezotelin u stanicama karcinoma pankreasa, umjesto da ubije cijelu stanicu, terapija bi i dalje bila djelotvorna. To je ono što je toliko uzbudljivo u mezotelinu kao cilju terapije.”
Istraživanje je pokazalo kako je mezotelin u krvi bio značajno povišen u 73 od 74 pacijenta s adenokarcinomom gušterače, u usporedbi sa zdravim ljudima. Nije pronađena veza između razine cirkulirajućeg mezotelina u krvi i stadija bolesti ili veličine tumora. Između ostalog, pet pacijenata koji su imali benignu bolest gušterače, također su imali visoku razinu cirkulirajućeg mezotelina.
“Određeni broj benignih ili upalnih stanja gušterače povećava razinu mezotelina jednako kao što to čine karcinomi gušterače”, kaže Hawkins. “Stoga je naša studija pokazala kako razine mezotelina u krvi neće biti korisne u dijagnozi karcinoma pankreasa ili u predviđanju ishoda.”
Ipak, istraživači su otkrili kako stanice imunološkog sustava, uzete iz pacijenata s karcinomom pankreasa, mogu biti natjerane na napad protiv mezotelina.
“Imunološke stanice specifične za mezotelin prisutne su u pacijenata s karcinomom gušterače i mogu se aktivirati”, kaže Goedegebuure. “A ti, pak, rezultati ukazuju na mogućnost razvoja cjepiva koje bi potaknulo imunološki odgovor na mezotelin karcinomskih stanica.”
“Prije nego to postane stvarnost, znanstveni će tim morati premostiti prepreke koje su prethodno ograničavale uspjeh imunološki zasnovanih strategija u borbi protiv karcinoma”, izjavio je Hawkins.
“Moramo spojiti tri stvari. Moramo identificirati ispravne antigene, a ovaj znanstveni rad ukazuje na mezotelin kao jednog od njih. Moramo predočiti antigen imunološkom sustavu organizma na način da se pokrene imunološka reakcija. I na kraju, moramo onemogućiti karcinom da onesposobi imunološki sustav u njegovoj blizini.” Istraživanja ovog tipa već su u tijeku.
“Pravi iskorak u imunoterapiji karcinoma bit će kada spojimo ova tri nezavisna čimbenika u kombiniranu terapiju”, zaključuje Hawkins.
Branimir Gnjatović
