Pleme postoji zbog njegovih članova – zbog svih njegovih članova, jer su uključeni u uspjeh plemena.
Kad se podiže
šator, nema nikoga u cirkusu važnijeg od konstruktora. Kad se napinje platno,
nema nikoga važnijega od onih koji to rade. Kad počne predstava, nitko nije
važniji od izvođača, ljudi i životinja. I tako to ide kroz svaku fazu života u
cirkusu.
Među
lovcima-sakupljačima očito je da uspjeh nema veze s novcem. Naravno, u cirkusu
svatko zna da predstava mora zaraditi novac da bi se nastavila, ali cirkus je
taj, a ne novac, koji omogućava preživljavanje. Recimo to ovako: cirkus ne
postoji da bi zaradio novac; cirkus zarađuje novac da bi postojao. Umjetnik bi
to mogao reći na sljedeći način: razlika je u slikanju da biste zaradili novac
i zarađivanju novca da biste mogli slikati.
Pleme ljudima
daje ono što im je potrebno, a ako pleme nestane, gotovo je. Svatko želi da
cirkus zaradi novac, jer ako prestane zarađivati, predstava će se zatvoriti.
Interes svakog člana je u uspjehu cjeline. Ono što je dobro za pleme, dobro je
za svakoga, od vlasnika do prodavača slatke vate.
Prianjam na
primjer cirkusa, kako bih naglasio
činjenicu da plemenski život nije nešto što je djelovalo prije mnogo vremena,
niti je određen samo za lovce sakupljače.
“Izvan civilizacije”,
Daniel Quinn, str. 72.
Dvostruka Duga,
Čakovec, 2000.
