Intenzivna medicinska terapija, uključujući agresivnu kontrolu krvnog tlaka i razine kolesterola, kod pacijenata s asimptomatskim rastućim plakom u karotidnim arterijama (koje opskrbljuju mozak krvlju), povezana je sa smanjenom stopom kardiovaskularnih ekscesa i smanjenim rizikom za pojavu mikroembolije (krvnih ugrušaka mikroskopske veličine) u arterijama mozga.
Pokazala je to studija koja će u veljači 2010. g. biti objavljena u časopisu Archives of Neurology.
Pacijenti s ovakvim plakovima, poznatima unutar termina asimptomatska karotidna stenoza, pod povećanim su rizikom za srčani i moždani udar, te za smrtni ishod. Krvni ugrušci mikroskopskih veličina, poznati kao mikroembolusi, čini se da su povezani s pojavom moždanog udara. Kirurškim postupkom (karotidnom endarterektomijom) mogu se odstraniti plakovi i time smanjiti rizik za moždani udar. Usprkos tomu, ukupna korist i rizici takve procedure, za osobe bez simptoma, ostaje diskutabilna.
Dr. J. David Spence, iz Centra za prevenciju moždanih udara i istraživanje ateroskleroze u Robarts institutu (London, Ontario, Kanada), zajedno je s kolegama proučio 468 pacijenata (prosječne dobi 69,7 godina) s asimptomatskom stenozom karotidnih arterija. Područja s plakovima analizirana su u svakog pacijenta na početku istraživanja, a nakon toga prosječno jednom godišnje. Pacijenti su također pregledani transkranijalnim Dopplerom kako bi se otkrila prisutnost mikroembola u arterijama mozga.
U istraživanju, koje se provodilo između 2000. i 2002. godine, sudjelovalo je 199 pacijenata. Ostalih 269 pacijenata bilo je dijelom istraživanja između 2003. i 2007. godine. 2003. godine, klinika na kojoj se provodilo istraživanje, implementirala je intenzivni program medicinskog liječenja asimptomatske stenoze karotidnih arterija. Pristup je uključivao demonstraciju dimenzija i snimaka plakova pacijentima s ciljem motiviranja za pravilniju prehranu, tjelesnu aktivnost i ostale promjene u svakodnevnom životu. Nadalje, koristila se agresivna farmakoterapija za kolesterol, rezistenciju na inzulin i normalizaciju krvnog tlaka. Svi pacijenti bili su naknadno praćeni tijekom najmanje godine dana.
Pacijenti koji su prošli spomenutu proceduru imali su sniženu vjerojatnost za pojavu mikroembola (3,7 posto nakon 2003. naprema 12,6 posto prije 2003.). Ovaj pad u broju mikroembola koindicirao je s boljom kontrolom razine kolesterola u krvi te sporijom progresijom ukupne površine plaka u karotidnoj arteriji (23 kvadratna milimetra naprema 69 kvadratnih milimetara u prvoj godini praćenja). Autori su izjavili kako je nakon 2003. godine značajno smanjen broj kardiovaskularnih ispada među pacijentima s asimptomatskom stenozom karotida: prije 2003., u 17,6 posto ispitanika pojavio se moždani odnosno srčani udar, smrtni ishod ili je provedena endarterektomija karotida, dok je nakon 2003. taj postotak smanjen na 5,6 posto.
Pacijenti s mikroembolima imali su značajno više kardiovaskularnih ekscesa u oba vremenska perioda – 32,4 posto pacijenata s mikroembolima imalo je srčani ili moždani udar, endarterektomiju karotida ili je umrlo, u usporedbi s 8,6 posto pacijenata koji nisu imali mikroembole.
“Argumenti protiv rutinske revaskularizacije (procedurom poput endarterektomije karotida) pacijenata s asimptomatskom stenozom karotida, već su prethodno analizirani. U svjetlu našeg pronalaska da intenzivna medicinska terapija snižava prevalenciju mikroembola na samo 3,7 posto te značajno smanjuje pojavu kardiovaskularnih ispada, poglavito moždanog udara, preporučamo da se takva intenzivna terapija ubuduće koristi kao liječenje prvog izbora za pacijente s asimptomatskom stenozom karotida. Smatramo da bi se revaskularizacija trebala koristiti samo u malog broja pacijenata s mikroembolima, obzirom na niži rizik za pojavu moždanog udara u pacijenata pod intenzivnom medicinskom terapijom, u usporedbi s rizikom u pacijenata koji su obrađeni endarterektomijom ili stentiranjem”, pišu autori istraživanja.
Branimir Gnjatović
