Mnogi ljudi ne znaju primati. Primaju s nelagodom, u grču. Nemaju povjerenja u onoga tko daje, sumnjaju u njegove namjere, te misle da će odbijanjem ostati neovisniji.
Moderni način
života u zapadnoj civilizaciji možda i opravdava takve stavove. Loše iskustvo
ostavlja trag, pa pušemo i na hladno. Ipak, znati primiti na pravi
način, važna je vještina, u kojoj su ključni povjerenje i zahvalnost.
Kada ste u
situaciji da primate, prisjetite se da u svemiru postoji red i inteligencija.
Nekako ste, negdje, svojim ispravnim aktivnostima priskrbili podršku. Primite,
dakle s povjerenjem! U krajnjoj analizi, ono što dobijate, sami sebi dajete.
Međutim, i drugi ljudi u tome imaju ulogu. Njima dugujete zahvalnost, jer su
vam pomogli u tom procesu. Međutim, nije potrebno osjećati da osobi od koje ste
primili, morate vratiti isto ili slično. Njoj pružite zahvalnost. Izrazite je,
pokažite. Ali, svoj dug možete isto tako vratiti nekom drugom.
Primanje i
davanje su lice i naličje iste vještine. Jedno bez drugoga ne bi se moglo
odvijati. Kad dajete – primate, kad primate – dajete. Radi se o međuigri
povjerenja, radosti i zahvalnosti. Održavajte je bez suvišnih kako ili zašto.
Što se tiče
davanja, važna je radost. Ako osjećate bol ili nezadovoljstvo kad dajete, vaš
poklon, podrška ili pomoć neće imati pravi učinak. U takvom je slučaju bolje ne
pokušavati. Ne glumite darežljivost, ako je ne osjećate; to će spriječiti da se
ona zaista pojavi. Posebno se klonite proračunatog davanja! To je krađa i
ruganje životu. Jednostavni ljudi daju od srca; bez razloga, povoda ili
predumišljaja.
“Stvaranje
sreće”, Adrian Predrag Kezele, str. 128.
Dvostruka Duga,
Čakovec, 2000